Upravljanje znanjem podrazumijeva poboljšanje rada institucija ili organizacija na temelju iskorištavanja znanja zaposlenika. Upravljanje znanjem odnosi se na niz postupaka koji koriste organizacije da bi identificirale, stvorile, prezentirale i distribuirale znanje za ponovno korištenje, osvješćivanje i učenje preko organizacije. Prijenos ili transport znanja jedan je od aspekata upravljanja znanjem. Primjeri prijenosa znanja jesu rasprave na poslu u kojima na kraju dolazi do izjednačavanja mišljenja, motiviranje, korporativne knjižnice, profesionalno usavršavanje, mentori, školovanje, razvoj sposobnosti i praksa. U novije vrijeme prijenos znanja ostvaruje se i putem tehnologije u koju su ponajprije uključene baze znanja, ekspertni sustavi i skladišta znanja. Pokretanje upravljanja znanjem sastoji se od motivacija (organizacije preuzimaju program upravljanja znanjem) i postizanja kompetitivne prednosti (poboljšanim i bržim učenjem i novim stvaranjem znanja). Programi upravljanja znanjem mogli bi dovesti do velikih inovacija, boljih iskustava klijenata, te stjecanja znanja kroz globalne organizacije. Razmatranja pokretanja programa upravljanja znanjem uključuju skraćenje razvojnog ciklusa proizvoda, upravljanje organizacijskom motivacijom, povećanje stručnosti ljudi u organizaciji ili instituciji, organizirano učenje te upravljanje intelektualnim kapitalom.