Iako nominalno tržišna, hrvatska ekonomija još uvijek nije u potpunosti prošla transformaciju iz dogovorne ekonomije jer tržištem i dalje prevladava tzv. crony kapitalizam. Državna ekonomska politika se većinom svodi na „kupovinu“ glasova zapošljavanjem u državnim i javnim tvrtkama, koja u najboljem slučaju stagniraju tj. ne rastu (a svi znamo da stagnacija u današnjem okruženju vodi u nazadovanje), te kroz program poticaja u poljoprivredi, koja je u većini slučajeva nekonkurentna u usporedbi s poljoprivredom u zemljama EU. Na drugoj strani se nalaze tvrtke koje su na vrijeme uvidjele da bez inovacija nema razvoja i napretka te pojačano investiraju resurse u istraživanje i razvoj. Približavanjem i na kraju ulaskom Hrvatske u EU, lokalnim je tvrtkama omogućen pristup raznim fondovima i programima koji uvelike olakšavaju poslovanje u smislu inovacija. Tvrtke koje su to znale prepoznati imaju svijetlu budućnost, a među njima je i tvrtka BioGnost d.o.o. čija inovacijska politika je, na primjeru PoC7 programa HAMAG BICRO-a, predmet istraživanja ovog rada. Već od samih početaka, BioGnost d.o.o. posjeduje veliko iskustvo i tehnološko znanje kroz osnivače i visoko stručne zaposlenike iz područja biomedicinskih i farmaceutskih znanosti, visoko znanje o proizvodima te vrijedan resurs u obliku dozvole za proizvodnju i promet medicinskim proizvodima i registracije, odnosno odobrenje da proizvodi mogu nositi CE oznaku i da se mogu stavljati u promet. BioGnost svoju konkurentsku prednost ostvaruje kroz inovacijske politike oslonjene na in-house znanje, iskustvo i ogromnu bazu kupaca odnosno klijenata. Time osigurava profit, dugoročnu održivost i rast dok svojom paletom proizvoda unapređuje kvalitetu života svih građana.