Cilj ovog rada je dokazati da se testom staničnog termalnog pomaka (engl. cellular thermal shift assay, CETSA) može proučiti interakcija spoja s ciljnim proteinom u stanicama. Razumijevanje mehanizma djelovanja lijeka predstavlja izazov jer je složeno utvrditi njegov afinitet prema različitim ciljevima. CETSA je robusna metoda koja ne zahtijeva kemijsku modifikaciju malih molekula i temelji se na termičkoj stabilizaciji proteina nakon vezanja liganda. Ciljni protein se identificira na temelju promjene u toplinskoj stabilizaciji. U ovom radu će se koristiti modelni protein receptora epidermalnog faktora rasta (engl. epidermal growth factor receptor, EGFR) i lijek iz skupine relativno specifičnih inhibitora tirozin kinaze, erlotinib. Primjenjivost CETSA metode će se ispitati u A431 staničnoj liniji epidermalnog karcinoma te HeLa staničnoj liniji karcinoma vrata maternice. Stanični lizat je bio inkubiran s erlotinibom ili DPBS-om kao kontrolom i zagrijavan na različite temperature kako bi se izazvala denaturacija proteina i identificirali pomaci u stabilnosti. Odrađeni su i eksperimenti koji nisu uključivali inkubaciju s erlotinibom da bi se procijenila temperatura denaturacije EGFR-a. Kako bi se odredila najučinkovitija koncentracija erlotiniba, analizirani su profili stabilnosti EGFR-a pri različitim koncentracijama erlotiniba na temperaturi denaturacije EGFR-a. Za sva ispitivanja provedene su SDS PAGE i Western blot analiza kako bi se odredila prisutnost i ekspresija specifičnih proteina u uzorcima. Intenzitet signala odgovora količini prisutnog proteina, a rezultati su normalizirani prema kontroli, beta-aktinu. Toplinski pomaci za EGFR uočeni su nakon vezanja erlotiniba. U A431 i HeLa staničnom lizatu, protein EGFR je najstabilniji na 55 °C, što ukazuje na to da ga erlotinib učinkovito štiti od denaturacije na toj temperaturi. Ovi rezultati sugeriraju da vezanje erlotiniba stabilizira EGFR, čime se sprječava denaturacija proteina pri višim temperaturama.