Neurobiologija ljubavi je područje neuroznanosti koje istraţuje molekularnu i staničnu osnovu ljubavi, odnosno ulogu hormona, neurotransmitera i gena u njenom nastajanju i modulaciji. Ovo je novo područje neuroznanosti koje se razvilo u nekoliko prošlih desetljeća, u kojima su znanstvenici intenzivno istraţivali promjene u mozgu vezane uz osjećaj ljubavi, koristeći najsuvremenije metode istraţivanja kao PET, fMRI, te genetske, biokemijske i psihološke tehnike istraţivanja. U ovom radu detaljno su opisani modeli, rezultati i metodologija ovih istraţivanja, te molekule, geni i receptori za koje se smatra da su ključni u stvaranju osjećaja ljubavi. Nadalje, prikazana su područja mozga koja su mjesta aktivacije i deaktivacije hormona, gena i ostalih molekula koje se mijenjaju u različitim fazama ljubavi. Ovo su prve spoznaje o molekularnim i staničnim mehanizmima koji su osnova ljubavi, a daljnja istraţivanja u ovom području pojasnit će nam jedan od temeljnih osjećaja na kojem se zasniva opstanak ţivotinjskih vrsta i čovjeka.