Svaka poljoprivredna aktivnost sa sobom nosi određenu količinu neizvjesnosti, a ta neizvjesnost odnosi se na krajnji ishod poslovanja. Poljoprivreda, od poljoprivrednika zahtjeva vrlo dobro prepoznavanje i suočavanje s rizicima te djelotvorno preventivno djelovanje kako bi se ublažile posljedice tih rizika. Postoje dvije grupe rizika, a to su poslovni i financijski rizici. U grupu poslovnih rizika ubrajaju se ljudski, tržišni, institucionalni i proizvodni rizici. Procjena rizika je proces u kojem se procjenjuju rizici koji mogu predstavljati opasnost za članove obitelji i radnike na radnom mjestu. Upravljanje rizicima je sustavna primjena menadžerskih politika, procedura i prakse s ciljem identifikacije, procjene, analize i nadziranja rizika. Postoje dvije vrste strategija upravljanja rizikom, a to su strategija na razini gospodarstva i strategija za transfer rizika. U upravljanje rizikom može se uplesti i država različitim državnim intervencijama. Najvažniji razlog uplitanja države u upravljanje rizicima su poremećaji na tržištu. Poljoprivredno osiguranje ponekad je jedini način da bi se poljoprivrednici zaštitili od opasnosti koje uzrokuju određeni rizici u poljoprivredi. Postoje dvije vrste osiguranja u poljoprivredi, a to su osiguranje usjeva i nasada od elementarnih nepogoda i osiguranje životinja. Kao ključ smanjivanja rizika navodi se obrazovanje koje omogućuje da poljoprivrednici prilagode inovacije lokalnim uvjetima, ali isto tako i da su spremniji prihvatiti rizike koje sa sobom donosi promjena tehnologije. Može se zaključiti kako veći broj obrazovnih institucija može povećati produktivnost i osigurati sredstva za život.