Ovaj završni rad je pisan na temu računovodstvenog praćenja elektroničke trgovine. Krenut će se od samoga početka, od definiranja trgovine kao komercijalne ponude robe ili usluga za razmjenu za sredstvo plaćanja. U povijesti se roba trgovala za robu, no trgovina se do današnjeg dana razvila tako da je moguće kupiti robu za određenu vrijednost digitalne valute. Moguće je razlikovati tri vrste trgovine i to: tradicionalnu, djelomičnu i potpunu elektroničku. Nakon definiranja trgovine i elektroničke trgovine, biti će navedene prednosti s aspekta potrošača i prodavača kako bi rad što bolje objasnio važnost elektroničke trgovine u današnjem okruženju. Prilikom prodaje putem interneta razlikuju se trgovina na malo i trgovina na veliko, ovisno o tome tko je kupac određene trgovačke robe ili usluge. Ono što je veoma zanimljivo prilikom elektroničke prodaje nije njezino računovodstveno praćenje, jer je ono slično i praćenju tradicionalne prodaje, nego porezni aspekti, odnosno načini ubiranja poreza. Kada se roba prodaje putem interneta sa poreznog stajališta je važno tko je kupac te robe, gdje se nalazi i koja je vrijednost trgovine. Uz mogućnost kupovine u bilo koje doba dana preko cijeloga tjedna, dolazi do pitanja kako je moguće da je roba raspoloživa u svako doba. Da bi se roba mogla lako prevoziti prilikom prodaje, potrebno je da ona bude kvalitetno uskladištena što predstavlja posao logističara. Ovo je samo kratki sažetak onoga što je u radu detaljnije objašnjeno.