Kratkotrajna financijska imovina predstavlja financijske instrumente. Računovodstveno se prati na kontima skupine 11. Priznavanje i mjerenje za male i srednje poduzetnike uređeno je HSFI-om 9, a za velike MRS-om 39. Kratkotrajna imovina je ona koja se u roku kraćem od jedne godine pretvori u novac. Ulaganjem novčanih sredstava u kratkotrajnu financijsku imovinu poduzeće ostvaruje određene ekonomske koristi, najčešće kao kamate. Ulaganje u dionice čija se promjena fer vrijednosti priznaje u računu dobitka i gubitka (namijenjena trgovanju) početno (i naknadno) se vrednuje po fer vrijednosti, bez transakcijskih troškova. Kao kratkotrajna financijska imovina pojavljuju se i dani kratkoročni zajmovi povezanim poduzećima kod kojih je najniža dozvoljena kamatna stopa jednaka eskontnoj stopi HNB-a. Vrijednosni papiri primljeni od dužnika kao instrument plaćanja su primljeni čekovi i mjenice. Kratkoročne obveznice, komercijalni i blagajnički zapisi su vrijednosni papiri koji su instrumenti tržišta novca. Njihova cijena na tržištu izražena je kao postotak nominalne vrijednosti. Razlika između nominalne vrijednosti i troška stjecanja u trenutku kupnje za ulagača predstavlja diskont, nezarađeni prihod od kamata. Poduzeće svoja novčana sredstva plasira kao kratkoročne zajmove drugoj pravnoj osobi ili građaninu. Kratkotrajna financijska imovina su depoziti u bankama i kaucije čiji će povrat uslijediti unutar jedne godine. Stavke kratkotrajne financijske imovine vrijednosno se usklađuju s fer vrijednosti što se evidentira na korektivnom kontu 119-Vrijednosno usklađivanje kratkotrajne financijske imovine.