Abstract | Climate change has been widely discussed, mainly due to its harmful effects on nature, life
quality and business decisions. The European Commission unveiled The Green Deal in 2019;
it represents a package of policy initiatives that aim to help Europe toward a green transition,
eventually reaching the goal of climate neutrality by 2050.
The shift to a low-carbon economy is both an excellent business opportunity and a substantial
challenge. Commercialising low-carbon solutions, such as clean energy technologies, is seen
as a chance to further accelerate a significantly rising market and aid in the change of the global
energy system. However, this change presents a substantial challenge due to the high cost of
economies dependent on a fossil fuel energy infrastructure transitioning toward a low-carbon
economy. The relationship between public and private sectors, and the potential for businesses
to work internationally, are key to a successful transformation, which demands close
coordination between policy, technology, and finance. The task, from a financial perspective,
is to evaluate the ever-changing market efficiency of the European Union Emission Trading
System (EU ETS) and the environmental, social, and corporate governance (ESG) of
enterprises in the European Union. To that end, carbon markets have been rapidly evolving and
attracting significant attention from politicians and investors. The United Nations (UN) has
also acknowledged climate change as an issue, including greenhouse gas emission reductions
in its Agenda for Sustainable Development, which is built on 17 Sustainable Development
Goals (SDGs). As a result, a growing number of businesses are instituting policies for
environmentally responsible growth and releasing annual ESG reports.
The author analysed the EU ETS market efficiency, the UN SDGs indicators that measure
GHG emissions among countries, and the businesses’ ESG reports. The data analyses consist
of methods for market efficiency, the Kruskal-Wallis test and fixed effects panel regression.
The results showed that EU ETS has been partially market efficient in Phase III compared to
Phase II, which was market inefficient. Moreover, there are no differences between the
Member States and their GHG emissions. The environmental innovation and resource use
showed a positive effect on the environmental ratings of EU companies.
Based on the conducted results, the author emphasises that companies should change their
environmental governance to improve their transition toward a low-carbon economy. In
addition, the author proposes recommendations for further research at three levels for
businesses, policymakers and agencies that provide ESG data. |
Abstract (croatian) | O klimatskim promjenama naširoko se raspravlja, uglavnom zbog štetnih učinaka koje imaju
na prirodu, kvalitetu života i poslovne odluke. Europska komisija predstavila je Europski zeleni
plan 2019. godine koji predstavlja paket političkih inicijativa koje imaju za cilj pomoći Europi
prema zelenoj tranziciji, konačnom postizanju cilja klimatske neutralnosti do 2050. Prijelaz na
niskougljičnu ekonomiju izvrsna je prilika i značajan izazov. Komercijalizacija rješenja s
niskim udjelom ugljika, kao što su tehnologije čiste energije, smatra se šansom za daljnje
ubrzanje značajno rastućeg tržišta i pomoć u promjeni globalnog energetskog sustava.
Međutim, ova promjena predstavlja znatan izazov zbog visokih troškova gospodarstava
ovisnih o energetskoj infrastrukturi fosilnih goriva koja prelaze na niskougljičnu ekonomiju.
Odnos između javnog i privatnog sektora i potencijal za poslovanje poduzeća na međunarodnoj
razini ključni su za uspješnu transformaciju, koja zahtijeva blisku koordinaciju između politike,
tehnologije i financija. Zadatak je, iz financijske perspektive, procijeniti stalno promjenjivu
tržišnu učinkovitost Europskog sustava za trgovanje Sustava Europske unije za trgovanje
emisijama (EU ETS) i ekološko, društveno i korporativno upravljanje (ESG) poduzeća u
Europskoj uniji. U tu svrhu, tržišta ugljika brzo se razvijaju i privlače značajnu pozornost
političara i investitora. UN je također priznao klimatske promjene kao problem, uključujući
smanjenje emisije stakleničkih plinova u svojoj Agendi za održivi razvoj, koja se temelji na 17
ciljeva održivog razvoja (SDG). Kao rezultat toga, sve veći broj poduzeća uvodi politike za
ekološki odgovoran rast i objavljuje godišnja ESG izvješća.
Autorica je analizirala tržišnu učinkovitost EU ETS-a , pokazatelje UN-ovih ciljeva održivog
razvoja koji mjere emisije stakleničkih plinova među državama te ESG izvješća poduzeća.
Analiza podataka sastoji se od metoda procjene tržišne učinkovitosti, Kruskal-Wallisovog testa
te panel regresijske analize s fiksnim efektima. Rezultati su pokazali kako je EU ETS
djelomično tržišno učinkovit tijekom trećeg razdoblja u donosu na drugo razdoblje u kojem je
bio tržišno neučinkovit. Također, rezultat si pokazali kako ne postoje razlike između država
članica EU i njihovih emisija stakleničkih plinova. Ekološke inovacije i korištenje resursa
pozitivno utječu na ekološku ocjenu poduzeća.
Autorica je dala preporuke za daljnja istraživanja na tri razine za tvrtke, kreatore politika i
agencije koje prikupljaju ESG podatke. Također, na temelju provedenih rezultata autorica
naglašava što bi tvrtke trebale promijeniti u svom upravljanju okolišem kako bi poboljšale
tranziciju prema niskougljičnoj ekonomiji. |