Proračun Europske unije sastoji se od prihoda i rashoda. Prihodi u proračun stižu uplatom zemalja članica Europske unije ali i drugih zemalja koje nisu članice u obliku tradicionalnih vlastitih sredstva kao što su carinske pristojbe i pristojbe na šećer, vlastitih sredstava na temelju poreza na dodanu vrijednost, vlastitih sredastva na temelju bruto nacionalnog dohotka, te uz druge izvore kao što su plaće osoblja Europske unije, doprinosi država koje nisu članice Europske unije, kazne. Rashodi proračuna čine razna plaćanja i obveze za zapošljavanje, rast gospodarstava, sigurnost i građanstvo, administraciju, te za druge potrebe zemalja članica Europske unije. Ukoliko su rashodi veći od prihoda javlja se deficit države te je važno znati kojim instrumentima se on može smanjiti ili ukloniti. Proračunski deficit moguće je financirati zaduživanjem kod Središnje banke, prodajom državne imovine, zaduživanjem na domaćem financijskom tržištu te zaduživanjem u inozemstvu. Zbroj svih deficita predstavlja javni dug te je potrebno razviti pravilnu strategiju kojima će se on otkloniti. Kriteriji konvergencije ili, kako se još nazivaju, kriteriji iz Maastrichta kriteriji su koje moraju zadovoljiti zemlje članice EU kako bi ušle u treću fazu Ekonomske i monetarne unije (Economic and Monetary Union, EMU) i uvele euro. Kriterij konvergencije obuhvaća stabilnost cijena, državne financije, tečaj, dugoročne kamatne stope Javni dug nastaje tako što se država zadužuje kako bi mogla isplatiti već postojeće dugove, podmiriti račune, financirati različite projekte, različita porezna opterećenja. Javni dug moguće je podijeliti na kategoriju institucionalnog obuhvata, kategoriju prema podrijetlu (rezidentnosti vjerovnika), kategoriju ročne strukture, kategoriju valutne strukture, kategoriju strukture kamatnih stopa, kategoriju za utrživost instrumenata javnog duga