Sve su češće potrošači svjesni problematike koju uzrokuje bacanje hrane. Velik je broj ekonomskih, ekoloških ali i socijalnih posljedica koje uzrokuje otpad od hrane te s toga postaje aktualni globalni problem. Njegova će važnost zasigurno rasti i dalje, posebice kada se uzme u obzir potreba da se nahrani svo stanovništvo svijeta koje iz dana u dan postaje sve brojnije. Hrana je dragocjena i za njezinu proizvodnju potrebno je značajno mnogo resursa. Kada se uzmu u obzir rezultati današnjih procjena, na globalnoj razini, otprilike jedna trećina hrane koja je proizvedena isključivo za ljudsku prehranu nepotrebno se baca ili gubi. Hrana se gubi i/ili rasipa kroz lanac opskrbe hranom koji kreće od primarne proizvodnje pa do konačne potrošnje kućanstava. S obzirom da je jedan od najvećih uzročnika stvaranja otpada od hrane potrošač, ovaj se diplomski rad usmjerava na navedenu problematiku s aspekta potrošača. Fokus je posebno usmjeren prema mladima od 18 do 35 godina. Smatra se kako su mladi potrošači dio stanovništva koji je najviše sklon bacanju hrane. Postoje brojni prijedlozi i preporuke kako se boriti s otpadom hrane te nastaje i hijerarhijski model zbrinjavanja viškova hrane koji daje pravilan redoslijed postupanja s viškovima u lancu opskrbe hranom, odnosno predlaže kakvo je postupanje s viškovima hrane najpoželjnije, odnosno najmanje poželjno.