Poduzeća koja ostvaruju visoke poslovne rezultate sklona su sustavnom planiranju koje im pomaže prilagođavati se budućim fluktuacijama u njihovom vanjskom i unutrašnjem okruženju. Poduzeća koja koriste planiranje, svoje odluke donose na temelju intenzivnijih utjecaja činjenica ili promišljanja čime anticipiraju kratkoročne i dugoročne utjecaje i posljedice. Informacije koje proizlaze iz istraživanja dosadašnjeg razvoja poduzeća temelj su potencijalnih kvalificiranih odluka o razvoju. Kvaliteta tih odluka ovisi o razini dosadašnjih spoznaja o prošlim, sadašnjim i budućim uvjetima privređivanja, zatim o kvaliteti nositelja odluke, kvaliteti pripremne odluke i kvaliteti realizacije odluke. Istraživanja u okviru strateškog planiranja u poduzećima širom svijeta, a naročito u dijelu koji se posvećuje prijedlozima za izbor strateških ciljeva, moraju voditi računa o mogućnostima najraznovrsnijih utjecaja. U ovom radu se opisuje značaj vrijednosnog lanca, te je kroz analizu tržišta napravljeno istraživanje na primjeru poduzeća „Paška sirana“ koja se bavi proizvodnjom autohtonog paškog sira. Svrha rada je analizirati Porterovih pet sila te generičke strategije potrebne za postizanje konkurentske prednosti. Za analizu konkurentske pozicije poduzeća korištena su pravila konkurencije koja su implementirana u pet faktora konkurentnosti: ulazak novih konkurenata na tržište, opasnost od supstitucije, pregovaračka moć kupca, pregovaračka moć dobavljača i rivalitet među postojećim konkurentima. Snaga ovih faktora definira mogućnost poduzeća da u nekom privrednom segmentu ostvari stopu prinosa od ulaganja, koje su veće od troškova kapitala. Profit određuje razlika između vrijednosti za koju je potrošač spreman izdvojiti novac za određeni artikl ili uslugu i troškova aktivnosti koje su nužne za nastanak samog proizvoda. Ako poduzeće želi ostvariti konkurentsku prednost mora odabrati strategiju kojom želi postići tu prednost. Konkurentska prednost postoji u onom trenutku kada je poduzeće uspješnije u privlačenju i zadržavanju kupaca, te uvjerenjem da njegov proizvod ima veću vrijednost od konkurencije. Strategije konkurentnosti dijelimo na strategiju diferencijacije, strategiju vođenja troškova i strategiju fokusiranja. Strategija diferencijacije se temelji na jedinstvenim proizvodima dok strategija vođenja troškova naglašava stvaranje konkurentnosti primjenom niskih troškova na tržištu. Strategija fokusiranja naglašava stvaranje konkurentnosti usmjeravanjem na određeni tržišni aspekt i provodi se unikatnim proizvodima ili niskim troškovima. Također je opisan lanac vrijednosti pomoću kojeg se može lakše razumjeti konkurentska prednost te metode provođenja uspješne konkurentske strategije u poduzeću. Lanac vrijednosti prikazuje vrijednost koju je stvorilo poduzeće. Ta vrijednost prikazuje iznos koju je kupac spreman izdvojiti za ono što mu poduzeće pruža te se mjeri sa ukupnim prihodom poduzeća. Ukoliko ta vrijednost nadmaši trošak koji je nastao pri stvaranju proizvoda tada je poduzeće profitno. Cilj menadžera je pronaći poziciju na tržištu gdje se poduzeće može na najbolji način obraniti od konkurencije ili gdje može najviše utjecati na njih u svoju korist te stvoriti vrijednost za kupca koja će biti veća od troška aktivnosti uključenih u stvaranje te iste vrijednosti. Paška sirana provodi strategiju diferencijacije. Paški sir se smatra jedinstvenim proizvodom jer osim na otoku Pagu nije ga moguće proizvesti. Specifičnost se nalazi u okolini, tj u samoj ispaši ovce koja daje mlijeko za proizvodnju paškog sira. Strategija diferencijacije bi bila puno uspješnija kada bi postojala samo jedna sirana na otoku. Ono što ovo poduzeće ipak izdvaja od konkurencije je moderniziran pogon i mogućnost veće proizvodnje te direktna prodaja sira iz vlastitih dućana.