Cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti mišljenja i stavove ravnatelja i učitelja osnovnih škola u Republici Hrvatskoj o koristima, barijerama i poticajima izgradnje Senzornog parka u osnovnim školama. Provodilo se kvalitativno istraživanje putem paralelnih, strukturiranih telefonskih intervjua. Rezultati istraživanja pokazali su da je projekt Senzornog parka hvalevrijedan društveno-koristan projekt koji svojim elementima i sadržajima pospješuje dječji razvoj. Tijekom istraživanja, ispitanici su najveći naglasak stavljali na dobrobit i korist djece, uvođenje dodatnih, kreativnih sadržaja za njih te provođenje nastave u prirodi. Ravnatelji su najveći naglasak stavljali na financijska i prostorna ograničenja s kojima se susreću pri uključivanju u takve projekte, dok su učitelji naglašavali veliki nedostatak motivacije kolega za prihvaćanje noviteta. Smatraju da bi veliku ulogu u prihvaćanju inovacija imao osjećaj zadovoljstva i njihovi unutarnji poticaji koji dolaze zbog pohvala i priznanja za dobro odrađen posao. Jedanaest od dvanaest ispitanika oduševljeno je takvim parkom i imaju samo riječi hvale, dok je jedan ispitanik rekao da ne želi Senzorni park u dvorištu svoje škole. Senzorni park je na dobrom glasu u Republici Hrvatskoj i mnoštvo škola ga želi imati. Prijedlozi za buduće voditelje projekta Senzornog parka su: formiranje infrastrukture i fiksne cijene konstrukcije Senzornog parka s kvalitetnijim, čvršćim i održivijim materijalima, uključivanje projekta na društvene mreže (Facebook i Instagram) te izrada web stranice Senzornog parka zbog veće informiranosti, oglašavanja i povećanja zainteresiranosti za izgradnjom parka te organizacija događaja „Dan otvorenih vrata učionice u prirodi“ u postojećem Senzornom parku u Osnovnoj školi Ludbreg, popraćen novinarima.