Istraživanje u okviru ovog rada imalo je za cilj dati odgovor na pitanje mogu li projekti izgradnje vjetroelektrana u Hrvatskoj biti isplativi i uz novi sustaj poticaja u obliku feed-in premija, ali i izvan sustava poticaja, odnosno samo na komercijalnoj osnovi u kojoj država ne sudjeluje sa svojim potporama. Zaključci su izvedeni na temelju ekonomsko-financijske analize konkretnog projekta izgradnje manje vjetroelektrane instalirane snage 20,4 MW u tri scenarija: I) u starom sustavu poticaja (feed-in tarife), II) u novom sustavu koji se očekuje tijekom 2020. (feed-in premije), te III) izvan sustava poticaja. Rezultati analize su očekivano pokazali da je isplativost ulaganja najveća u Scenariju I, no i Scenarij II potvrđuje isplativost: visoku neto sadašnju vrijednost, razdoblje povrata od 14 godina i internu stopu profitabilnosti 7,3%. Ovaj scenarij je temeljen na konzervativnom pristupu pri kojem je iznos premije definiran na razini da neto sadašnja vrijednost projekta bude jednaka nuli za vrijeme trajanja ugovora o otkupu. Scenarij III također ostvaruje pozitivnu neto sadašnju vrijednost, iako na vrlo niskoj razini u usporedbi s druga dva scenarija. Interna stopa profitabilnosti iznosi 4,78%, što je nešto više od WACC-a (4,72%), a razdoblje povrata gotovo je izjednačeno sa životnim vijekom vjetroelektrane (19,9 godina). Istraživanje je potvrdilo postavljenu hipotezu kako je tehnologija eksploatacije vjetra postala zrela i doživjela značajno smanjenje troškova, zbog čega je ulaganje u manje vjetroelektrane postalo isplativo čak i izvan sustava poticaja. Ipak, s obzirom da su administrativni i makroekonomski rizici za investitore u hrvatskom gospodarstvu relativno visoki, donošenje feed-in premija još uvijek je neophodan uvjet daljnjeg razvoja sustava vjetroelektrana u Republici Hrvatskoj.