Od samih početaka proizvodnje javljaju se mnoge ekonomske teorije koje pokušavaju obuhvatiti te objasniti čimbenike koji su potrebni za tu proizvodnju. Pokušavaju se izolirati čimbenici kako bi se pomoću njihovog smanjenja ili povećanja, uvećala proizvodnost i efikasnost proizvodnog procesa. Mnogi ekonomski teoretičari spominju rad, kapital i zemlju kao proizvodne čimbenike. No postoji jedan vrlo važan čimbenik kojem nije pridana pozornost nego je samo usputno spomenut ili potpuno zanemaren, taj čimbenik proizvodnje jest energija. Povijesno posjedovanje obilate količine nekoga energenta pružila se mogućnost za svjetsku prevlast, te ubrzanu i efikasniju proizvodnju i svakako posljedično ekonomski rast. Današnji ekonomski rast velikih zemalja nije zasnivan više toliko na bogatstvu nekim energentom nego na optimalnom korištenju energenata te razvojem energetski manje zahtjevnije tehnologije. Razvojem ekonomije mijenja se i način na koji se energija konzumira, te se smanjuje ljudski udio rada. Efikasnost nekog energetskog resursa ima značajan utjecaj na ostale čimbenike proizvodnje. Svakako i tehnologija utječe na maksimalizaciju iskorištenja nekog prirodnog resursa. Energija je svuda oko nas od čovjeka koji treba energiju za rad, do stroja u tvornici , sve do žarulje u kućanstvima. Cilj ovog rada je prikazati da je tijekom povijesti energija imala veliki značaj, ali je uglavnom potpuno zanemarena u ekonomskim teorijama mnogih teoretičara.