Ekstremni događaji značajno utječu na socijalne, ekološke i tehničke sustave. Pregledom literature uočeno je kako ovo područje karakterizira interdisciplinarnost i uključuje klimatologiju, znanosti o zemlji, ekologiju, inženjerstvo, hidrologiju, društvene i ostale znanosti koje definiraju i komuniciraju ekstremne događaje. Ekstremni događaji nastaju u prirodnim, tehničkim i društvenim sredinama. Mogu biti prirodnog ili antropogenog podrijetla. Nakon svoje iznenadne pojave, često postaju predmet znanstvenih istraživanja. Znanje o ekstremnim događajima prilično je fragmentarno i ograničeno. Mnoge se discipline bave istraživanjem i upravljanjem takvim događajima. Pojam ekstremnog događaja nedovoljno je koherentan, što usporava upravljanje istima. Stječe se dojam da znanstvenici zapravo ne razumiju što uzrokuje ekstremne događaje, kako se oni razvijaju te kada i gdje se događaju. Svima je zajedničko isticanje procesa upravljanja, koji se treba temeljiti prvenstveno na kontinuiranoj suradnji i koordinaciji svih dionika koji će zajedničkim djelovanjem odgovoriti na svaku kriznu situaciju na najbolji mogući način. S obzirom na to da je pojava ekstremnih događaja često vrlo iznenadna i nepredvidljiva, od velike je važnosti pravovremeno procijeniti potencijalne rizike i moguće posljedice, ne samo po ekonomiju, nego i po samog čovjeka. Ključno je formiranje planova na dugi rok te priprema za neizvjesne buduće događaje, odnosno za adekvatnu i efektivnu prilagodbu nadolazećim situacijama. Crni se labudovi uvijek mogu dogoditi, no uz postojeće modele reagiranja, koji uključuju intuiciju, zdrav razum i pravovremenost, moguće je minimizirati njihove posljedice. Smatra se da je najpouzdanije predviđanje ono prema kojem će budućnost vjerojatno uvijek ostati tajna, ali barem djelomično otkrivena.