| Abstract | Istraživanje i suzbijanje energetskog siromaštva u Europskoj uniji u posljednjih dvadesetak
godina privuklo je veliku pažnju europskih institucija i vlada država članica. Energetsko
siromaštvo je uglavnom definirano stanjem u kojem pojedinci odnosno kućanstva ne mogu
adekvatno zagrijati svoje domove, te koji prema različitim kriterijima nemaju dovoljno
raspoloživog dohotka kojim bi osigurali dovoljno energije za svoje potrebe. Uzroci energetskog
siromaštva nalaze se prije svega u nedovoljnim prihodima kućanstava, a utjecaj na energetsko
siromaštvo ima i kvaliteta stambenih jedinica, dostupnost energenata na određenom području
te njihove cijene. Posljedice su višak smrti u zimskom periodu, narušeno mentalno zdravlje i
društvena isključenost stanovništva i posebice djece koja odrastaju u energetski siromašnim
kućanstvima. Vršeći usporedbe između država članica temeljem BDP-a p/c, stope
nezaposlenosti, neto prihoda i dovodeći ih u vezu s razinom energetskog siromaštva primjenom
kriterija nemogućnosti zagrijavanja domova i kašnjenja u plaćanju komunalnih usluga razina
energetskog siromaštva najviše je izražena u državama istoka Europe (Bugarska, Litva,
Mađarska), te dijelom juga Europe (Cipar, Portugal i Grčka). Porezna politika značajno utječe
na cijene energenata. Paradoks je da nerazvijene zemlje europskog istoka koje imaju visoki
udio energetski siromašnih kućanstava ustraju na visokim stopama poreza na dodanu vrijednost
na isporuku električne energije kućanstvima, dok razvijenije zapadne zemlje primjenjuju nulte
ili smanjene stope. Tehničkim mjerama energetske obnove stambenog fonda obnovom fasada,
zamjenom vrata i prozora te zamjenom ili unaprjeđenjem sustava grijanja i hlađenja dolazi se
do povećanja energetske učinkovitosti i ušteda u potrošnji energije što izravno utječe na
smanjenje energetskog siromaštva. Povećanje energetske učinkovitosti financira se putem
europskih i nacionalnih fondova. Poseban izvor financiranja odnosno rezerva postoji u poreznoj
politici na način da se energenti oporezuju nižim stopama poreza na dodanu vrijednost, te da se
smanje ili ukinu trošarine za isporuku određenih energenata kućanstvima. Najbolje mjere za
suzbijanje energetskog siromaštva su povećanje gospodarskih aktivnosti, smanjenje
nezaposlenosti i povećanje prihoda stanovništva uz osiguranje dostupnosti energenata po
razumnim cijenama. Europska unija je i dalje izložena uvozu plina koji se koristi za grijanje i
industriju i još uvijek u značajnom udjelu za proizvodnju električne energije. Geopolitički
odnosi EU, Ruske federacije, SAD-a i Kine su složeni i znatno utječu na kretanje cijena
energenata. Tranzicija s fosilne na zelenu energiju zahtijeva ogromna financijska sredstva.
Suzbijanje energetskog siromaštva zasigurno ostaje veliki izazov u sljedećim godinama ispred
nas, međutim istraživanje potvrđuje hipotezu da je donošenjem kvalitetnih zakonskih mjera i
osiguravanjem izvora financiranja za njihovo provođenje uz sveobuhvatne mjere za podizanje
energetske učinkovitosti, rasta BDP-a i zapošljavanja moguće značajno smanjiti energetsko
siromaštvo u Europskoj uniji. |
| Abstract (english) | During the last 20 years, the European institutions and governments of member states have paid
a lot of attention to researching and fighting energy poverty. Energy poverty is primarily
defined as a condition in which individuals and/or households cannot heat their homes in an
adequate manner, meaning that they, according to various criteria, do not have sufficient
disposable income to satisfy their energy needs. Energy poverty is primarily caused by
insufficient household income but is impacted by the quality of housing, as well as the
geographic availability of energy sources and energy prices. The consequences are excess of
deaths during winter, mental health problems and social exclusion of the population, especially
of the children growing up in households affected by energy poverty. When the member states
are compared on the basis of their GDP per capita, unemployment rate and net income and
correlated with the level of energy poverty based on the criterion of the inability to keep home
warm, energy poverty is the most prominent in the Eastern European countries (Bulgaria,
Lithuania, Hungary) and in parts of Southern Europe (Cyprus, Portugal and Greece). Tax
policies have a significant impact on the energy prices. The Eastern European countries, which
have a high share of households stricken by energy poverty, paradoxically insist on high VAT
rates on the electricity distribution services, while more developed Western countries apply the
zero rate or reduced rates. Technical measures of energy-efficient building renovation as well
as the replacement and improvement of heating and cooling systems lead to improved energy
efficiency and energy savings, which directly reduces energy poverty. Improving energy
efficiency is financed with both European and national funds. Tax policies may serve as special
sources of funding by reducing VAT on energy, as well as by reducing or abolishing duties on
distribution of certain types of energy to households. The best measures for tackling energy
poverty are increasing economic activities, reducing unemployment and increasing individual
incomes while ensuring the availability of reasonably priced energy. The European Union is
still forced to import the gas for heating and industry and, to a significant extent, for generating
electricity. Complex geopolitical relations between the EU, the Russian Federation, the USA
and China significantly impact the energy prices fluctuation. The transition from the fossil
energy to the green energy requires enormous financial investments.
Tackling energy poverty will most certainly remain a major challenge in the years to come, but
the research confirms the hypothesis that adopting quality legislation and finding funding for
their implementation complimented by comprehensive measures for energy efficiency
improvement, GDP growth and higher employment rates can significantly reduce energy
poverty in the European Union. |
