Hrvatski mirovinski sustav karakteriziraju brojni problemi koji dovode u pitanje njegovu dugoročnu održivost. Ključni problemi koji se ističu su nepovoljni demografski trendovi i neadekvatnost mirovina. Udio mirovina u plaćama bilježi konstantan pad i izgledno je da će se takav trend nastaviti. S obzirom na sve probleme, nije za očekivati da će mirovinski sustav građanima osigurati financijski mirnu starost pa stoga nije pitanje treba li dodatno štedjeti i ulagati za mirovinu, već je pitanje u što ulagati. U radu su analizirani poslovanje i performanse obveznih mirovinskih fondova s obzirom da rezultati koje ostvaruju na financijskim tržištima direktno utječu na visinu budućih mirovina. Obvezni mirovinski fondovi pretežito ulažu na domaćem tržištu pri čemu prevladavaju ulaganja u državne obveznice. Njihovi prinosi se mogu okarakterizirati kao nedovoljno visoki, što je u skladu s njihovom vrlo konzervativnom politikom ulaganja, koja je određena Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima. U radu su analizirani i glavni problemi koji se vežu uz strukturu ulaganja obveznih mirovinskih fondova. Cilj rada je istražiti i analizirati neke od mogućnosti dodatnog ulaganja za mirovinu koje stoje na raspolaganju hrvatskim građanima s obzirom da se očekuje da adekvatnost mirovina neće biti zadovoljavajuća u narednim godinama zbog problema vezanih uz same mirovinske fondove, ali i cjelokupni mirovinski sustav.