Zaposlenici su, unatoč razvoju tehnologije i umjetne inteligencije, i dalje od iznimne važnosti za većinu i jedan od glavnih čimbenika za mnoga poduzeća koja posluju u svijetu. Temelj svakog odnosa zaposlenika i poduzeća u kojem radi jest ugovor, a temelj ugovora nalazimo u zakonskoj regulativi određene zemlje. Ovaj rad usredotočen je na razliku potreba odnosno sukob interesa poduzeća i interesa zaposlenika te povezanost takve problematike sa zakonodavnom regulativom takvog odnosa, a kako bi se prikazala važnost regulacije ugovora o radu na uspješnost poduzeća u tržišnom natjecanju. Naime, regulativa koja je strogo određena s intencijom zaštite radnika istovremeno ograničava slobodu poduzeća, ali i slobodu zaposlenika da sa poduzećem dogovori uvjete rada koji bi im odgovarali ukoliko nisu zadovoljeni nužni zakonski uvjeti takvog rada. Takva regulativa upravo je suprotna od one koju poduzeća priželjkuju, a to je fleksibilnost u odnosu s zaposlenicima kako bi ista bila konkurentna i u mogućnosti brzo se prilagoditi promjenama na tržištu. Istražiti će se regulativni okvir nekih od zemalja Europske unije, a koji će nam pružiti bolju uvid u problematiku regulacije tržišta rada i rezultate koje je različita regulativa polučila. Cilj rada je prikazati važnost kvalitetne regulacije ove problematike kako bi poduzećima pružili priliku konkurentno poslovati na globalnom tržištu uz istovremenu zaštitu prava radnika.