Izbjegavanje poreza je vrlo popularna tema za države diljem svijeta. Zbog velikog napretka u tehnologiji i poslovanju općenito, države su potaknute da se natječu u privlačenju poslovanja. Alat za postizanje ovog cilja može biti nisko ili gotovo nikakvo porezno opterećenje. Ovi razvoji doveli su do toga da su neke države usvojile zakone koji se u potpunosti fokusiraju na pružanje niskih ili gotovo nepostojećih poreza stranim tvrtkama i investitorima. Pružaju metode koje su prikladne za poduzeća i investitore da izbjegnu plaćanje poreza u drugim zemljama, stoga se koristi termin preferencijalni porezni režimi. Iako to predstavlja međunarodnu konkurenciju između država, izbjegavanje poreza na ovaj način ne čini se pravednim ukoliko ne prikazuje ekonomsku stvarnost. Država nameće poreze svojim stanovnicima i poduzećima koja su na njezinom teritoriju kako bi financirala svoje javne izdatke. Etički, svi sudionici koji doprinose porezima trebaju imati koristi od javnih dobara. Porezne oaze potiču stanovnike drugih zemalja da iskoriste njihove metode kako bi izbjegli plaćanje poreza u svojoj domovini. Istodobno, ti stanovnici i dalje ostvaruju koristi koje su stvorili doprinosi drugih poreznih obveznika u njihovoj domovini. Zbog toga su države usvojile, i još uvijek usvajaju, zakonodavstvo kako bi zaustavile ovu vrstu zlouporabe. Fer oporezivanje mora biti temelj svakog poreznog sustava budući da porezni obveznici poštivanjem i podmirivanjem svojih poreznih obveza osjećaju izigranost tako što plaćaju visoki porez. Iz tog razloga, Europska unija i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), uz potporu članica G20 poduzimaju pojedine mjere s ciljem minimiziranja broja poreznih oaza i sprečavanja ilegalnih aktivnosti kako bi stvorile uvjete za što veću ravnopravnost pri oporezivanju.