Trgovački kredit predstavlja vrstu spontanog financiranja, a proizlazi iz redovitih poslovnih transakcija. Njegova najveća prednost je dostupnost, odnosno brzina i jednostavnost pribavljanja sredstava, fleksibilnost u vidu neformalnog dogovaranja financiranja, bezuvjetnost u smislu donošenja poslovnih odluka te niže kamatne stope. Korištenje i izdavanje trgovačkog kredita od strane poduzeća ovisi o brojnim odrednicama među kojima su rast poduzeća, interno generiranje resursa, udio kratkoročnog i dugoročnog financiranja, reputacija, koeficijent obrtaja imovine i varijable makroekonomskog okruženja. Premda proučavanje odrednica uglavnom ukazuje na konzistentne rezultate, pojedine odrednice razlikuju se s obzirom na državu u kojoj poduzeće posluje i djelatnosti koje čine predmet poslovanja poduzeća. Istraživanjem se pokušava utvrditi što sve i kojim intenzitetom utječe na donošenje odluka vezanih za trgovačke kredite iz obje perspektive, i kreditora i korisnika. Motiv za ovakvo istraživanje proizlazi iz razlika u financijskim strukturama poduzeća te razlikama u pristupu financijskim tržištima. U ovom radu analiza je provedena na poduzećima iz sektora trgovine na veliko i na malo s područja Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Sektor trgovine uzet je u razmatranje jer svojim udjelom zauzima drugo mjesto u strukturi BDP navedenih država te drugo mjesto po broju zaposlenih, odmah nakon sektora prerađivačke industrije. Dobiveni rezultati ukazuju na pozitivan utjecaj veličine, starosti, novčanog tijeka, kratkoročnih obveza i bruto marže poduzeća na izdavanje trgovačkog kredita te rasta (i pada) prodaje, udjela kratkotrajne imovine i rasta kamatnih stopa na korištenje trgovačkog kredita. Negativan utjecaj na izdavanje trgovačkog kredita imaju promjene u prodaji, obrtaj ukupne imovine te rast BDP-a, dok na korištenje trgovačkog kredita negativno utječu veličina i starost poduzeća, novčani tijek, udio dugoročnog duga i rast BDP-a.