Računovodstveni obračun proizvodnje predstavlja za proizvođačka poduzeća zahtijevan posao koji mora poštivati zakonske propise i regulative. Zalihe su regulirane Međunarodnim standardom 2 i Hrvatskih standardom financijskog izvještavanja 10. One su sastavni dio bilance i nalaze se na poziciji kratkotrajne imovine. Najčešće predstavljaju značajan udio aktive. Zalihe se evidentiraju prema trošku nabave, a kasnije pri upotrebi evidencija se vrši u skladu s nekom od metodama obračuna zaliha. Najčešće korištena metoda je FIFO metoda, a postoje i metoda prosječne ponderirane cijene i metoda posebne identifikacije. Budući da zalihe predstavljaju najčešće najveću stavku tekuće imovine i najveći rashodi su rashodi prodane robe, od velikog je značaja pravilno upravljanje zalihama. S računovodstvenog aspekta okvir za njihovo priznavanje i mjerenje su MRS 2 i HSFI 10. Trošak nabave zaliha obuhvaća kupovnu cijenu (koju zaračunava dobavljač), troškove dopreme, uvozne carine, poreze koji se ne mogu odbijati, te sve ostale troškove koji se mogu pripisati nabavi bilo kojeg oblika zaliha, npr: prijevoz zaliha od dobavljača do skladišta, troškovi utovara/istovara, troškovi pakiranja, čuvanja i dr. Zalihe se evidentiraju prema trošku nabave, a kasnije pri upotrebi evidencija se vrši u skladu s nekom od metodama obračuna zaliha. Učinkovito upravljanje zalihama omogućit će smanjenje troškova održavanja zaliha povećanjem novca u poduzeću. Pravilno vrednovanje zaliha u skladu s računovodstvenim propisima predstavlja za poduzetnika zahtijevan posao. On mora dobro poznavati određene zakone, standarde, pravila i propise kako bi u svojim izvješćima iskazao točne i vjerodostojne podatke. U radu je na primjeru poduzeća Prima Commerce prikazan računovodstveni obračun proizvodnje, koji uključuje pravilno evidentiranje, obračunavanje i knjiženje zaliha materijala pri proizvodnji madraca u Priminoj tvornici.