U ovom radu obrađena je tematika pranja novca te analize sustava za sprječavanje samog procesa pranja novca. Pranje novca postupak je koji kriminalci koriste kako bi 'očistili' novac koji zarade od zločina poput prijevare, trgovanja ilegalnim drogama i utaje poreza. Čineći da novac izgleda kao da dolazi iz legitimnog izvora, oni mogu prikriti svoje tragove i izbjeći otkrivanje. To čine tako što kupuju, prodaju i usmjeravaju sredstva kroz stvari poput imovine, skupe robe i financijskih usluga. Tada novac troše ili koriste za financiranje kriminalnih radnji. Mnoge terorističke organizacije danas koriste različite oblike tehnika i metoda pranja novca kako bi financirali svoje aktivnosti. Pranje novca otežava vlastima da saznaju odakle dolazi 'prljavi' novac, zaustave kriminal i oduzmu ilegalno zarađeni novac i imovinu. Razvoj tehnologije i globalizacija kontinuirano unaprjeđuju postojeće načine i stvaraju nove mogućnosti za konvertiranje prljavog novca u različite legalne oblike financijske aktive. S obzirom na tajnost i prirodu pranja novca teško je procijeniti koliko zapravo vrijednosti je u pitanju. Smatra se da se godišnje u svijetu „opere“ 900 milijardi dolara od čega polovica dolazi iz ilegalne trgovine drogama. Sami proces pranja novca teško se može kontrolirati te kako bi borba protiv tog kriminalnog djela bila efikasnija, ona zahtjeva da se svi društveni čimbenici angažiraju jer prije svega, ugrožava ne samo ekonomske već i političke, pravne, kulturne i druge značajne vrijednosti društva. U Hrvatskoj se za aktivnost sprječavanja pranja novca brinu odgovarajući institucionalni okviri gdje se nalaze financijske institucije, bankovne institucije, regulatori i ostali od kojih je bitno izdvojiti Ured za sprječavanje pranja novca koje je zaduženo za sprječavanje te vrste kriminala u svojoj državi.