Možemo zaključiti da je kriva pretpostavka da se 1. srpnja 2013. godine preokrenuo život hrvatskih državljana na bolje (ili na gore) već je promjena puno postupnija počevši od promjena tijekom pretpristupnog razdoblja i promjena koje će tek uslijediti. Negativno mišljenje građana o EU uglavnom proizlazi iz neinformiranosti i neupućenosti u sve prednosti. Dobra vijest je što se zadnjih par godina ta neinformiranost smanjuje i samim time više iskorištavaju sve pogodnosti koje EU nudi. Proces pristupanja, koji nije bio nimalo lagan, rezultirao je tim dugo očekivanim članstvom koje nam je donijelo mnogo prednosti (poput korištenja EU fondova, slobodnog kretanja radnika i studenata…), ali i nedostataka (ukidanje ZERP-a, izlazak iz CEFTA-e…). Nemoguće je odgovoriti na pitanje da li je članstvo općenito donijelo pozitivan ili negativan ishod u ovih par godina već se po različitim područjima mogu vidjeti bolje i lošije strane pristupanja. Određeni subjekti su itekako profitirali od ulaska u Europsku uniju, dok je nekima više naštetilo. No, sigurno je da je Republika Hrvatska premala država da bi uspjela samostalno rasti i konkurirati na svjetskom tržištu i iz tog razloga joj je potrebna pomoć jedne veće organizacije kao što je Europska unija. Članstvo u EU je dugoročan projekt i zahtijeva kontinuiranu transformaciju političkog i ekonomskog sustava, ali i cjelokupnog društva. Provođenje strukturnih reformi nakon ulaska u EU je ključno za državu članicu kako bi napredovala na korist svojih građana.