Ukupno porezno opterećenje (porezni klin) u Hrvatskoj ne odskače previše od prosjeka Europske Unije, ali je specifično po svojoj strukturi. Njegov najveći dio čine doprinosi iz plaće koji terete posloprimca, dok je u drugim zemljama češći slučaj većeg terećenja poslodavca doprinosima na plaću. Sam porez na dohodak od nesamostalnog rada i prirez čine znatno manji udio fiskalnog opterećnja poreznih obveznika. Nedavno povećanje iznosa osobnog odbitka s 2.200,00 na 2.600,00 kn i proširenje poreznih razreda početkom 2015. godine, povećalo je iznos neto plaće koji dobiva zaposlenik, međutim nije imalo utjecaja na iznose obaveznih doprinosa u kojima se nalazi pravi problem opterećenja. Međutim, zbog specifične strukture financiranja sustava socijalne sigurnosti u Hrvatskoj i nepovoljnih demografskih trendova, teško je očekivati smanjenje stopa doprinosa, jer isto zahtjeva opsežnu i detaljnu reformu fiskalne politike koja bi zahvatila i ostale porezne oblike. Neophodno je spomenuti i logične posljedice smanjenja stopa doprinosa, kao što su veća kupovna moć pojedinaca, manje opterećenje poslodavaca, otvaranje novih radnih mjesta i u konačnici rast gospodarskog sustava. Prema svemu navedenom, Hrvatska bi trebala uzeti u obzir održivost trenutnog sustava socijalne sigurnosti i provođenjem aktivne demografske politike i učinkovite fiskalne reforme, kroz povećanje gospodarske aktivnosti i otvaranje novih radnih mjesta u konačnici utjecati i na porezni klin.