U doba globalizacije, digitalne transformacije, ali i sve češćih tržišnih šokova poput pandemije, rata i prirodnih nepogoda, dodatno je istaknuta važnost razvoja novih proizvoda i usluga kako bi poduzeća ostala konkurentna na tržištu, zadržala postojeće kupce te ostvarila uspješnu suradnju s partnerima (Marzi et al., 2021; Obradović et al., 2021). Suradnja među partnerima izdvojena je kao jedan od temeljnih ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda za 2030. godinu (UN General Assembly, 2015). Dodatno, suradnja između industrije i akademske zajednice putem aktivnosti otvorenih inovacija, nalazi se među glavnim ciljevima politike za istraživanje i inovacije Europske unije (European Commission, 2015). Otvorene inovacije podrazumijevaju spremnost poduzeća za otvaranje svojih organizacijskih granica te dijeljenje i prijenos znanja unutar i izvan poduzeća, a sastoje se od ulaznih (engl. inbound) i izlaznih otvorenih inovacija (engl. outbound) (Chesbrough, 2003). Ulazne otvorene inovacije podrazumijevaju aktivnosti poput traženja vanjskih ideja kako bi se stvorila dodatna vrijednost za poduzeće, kontaktiranja vanjskih dionika kako bi se stekla nova tehnološka znanja te poboljšala vlastita proizvodnja ili ostvarivanja većeg broja suradnji s vanjskim dionicima kako bi se stvorilo međusobno povjerenje (Hung i Chou, 2013; Arias-Pérez et al., 2021). Izlazne otvorene inovacije odnose se na aktivno upravljanje protokom znanja prema vanjskim partnerima te prodaju tehnološkog znanja ili intelektualnog vlasništva na tržištu (Hung i Chou, 2013; Arias-Pérez et al., 2021). Za poduzeća koja su implementirala aktivnosti ulaznih i izlaznih otvorenih inovacija, nužno je da njeguju kulturu otvorenosti te da pravodobno upravljaju novostečenim, ali i postojećim znanjem (Dabić et al., 2019). Iz koncepta apsorpcijskog kapaciteta koji je definiran kao „sposobnost učenja iz vanjskih izvora znanja kroz procese identifikacije, integracije i iskorištavanja znanja“ (Cohen i Levinthal 1989., str. 569), proizlazi da će zaposlenici i menadžeri locirati i vrednovati znanje koje je stečeno izvan vlastitog poduzeća putem aktivnosti otvorenih inovacija. Zahra i George (2002) naglašavaju važnost apsorpcijskog kapaciteta kao dinamičke sposobnosti poduzeća te ga dijele na potencijalni apsorpcijski kapacitet koji obuhvaća usvajanje i integriranje znanja te realizacijski apsorpcijski kapacitet koji obuhvaća transformiranje i iskorištavanje znanja. Na temelju dosadašnje literature, doktorski rad polazi od pretpostavke kako će suradnja s vanjskim partnerima kroz ulazne i izlazne otvorene inovacije, doprinijeti novim izvorima znanja te potaknuti daljnje usvajanje, integriranje, transformiranje i iskorištavanje znanja kroz potencijalni i realizacijski apsorpcijski kapacitet, a koje će posljedično utjecati na uspješnost razvoja novih proizvoda i usluga u digitalno zrelim hrvatskim poduzećima. Pod digitalno zrelim poduzećima podrazumijevaju se ona poduzeća koja su implementirala digitalne tehnologije poput interneta stvari, analitike velikih podataka, proširene stvarnosti i drugih u svom poslovanju (Tortorella et al., 2019). Glavni cilj doktorskog rada je kritički evaluirati postojeće znanstvene spoznaje te razviti model za testiranje posredničke uloge apsorpcijskog kapaciteta u odnosu otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novih proizvoda i usluga. Dodatno, cilj je pružiti nove spoznaje o primijenjenim konstruktima i njihovoj povezanosti. Istraživanje je provedeno na uzorku 112 menadžera srednje i visoke razine u digitalno zrelim hrvatskim poduzećima različitih industrija i veličina. Prema europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju, Republika Hrvatska pripada skupini inovatora u nastajanju te je okarakterizirana kao regija s učinkom ispod 70% od prosjeka Europske unije (European Commission, 2021). U teorijskom dijelu rada proveden je sustavni pregled literature koji je omogućio analizu trenutnog stanja područja otvorenih inovacija, apsorpcijskog kapaciteta te uspješnosti razvoja novih proizvoda i usluga. U empirijskom dijelu rada, ispitan je odnos između otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novih proizvoda, uz posredničku ulogu apsorpcijskog kapaciteta. Prikupljeni podaci iz anketnog upitnika analizirani su metodama strukturalnog modeliranja jednadžbi najmanjim djelomičnim kvadratima (PLS-SEM) i kvalitativno komparativnom analizom – metoda neizrazitih skupova (fsQCA). PLS-SEM metoda je omogućila ispitivanje direktnih i indirektnih odnosa između nezavisnih varijabli (ulazne i izlazne otvorene inovacije, potencijalni i realizacijski apsorpcijski kapacitet) i zavisne varijable (uspješnosti razvoja novih proizvoda), dok su uz pomoć fsQCA metode formulirani nužni i dovoljni uvjeti za uspješnost razvoja novih proizvoda te se produbilo razumijevanje utjecaja različitih kombinacija nezavisnih varijabli koje vode uspješnosti razvoja novih proizvoda. Rezultati PLS-SEM analize pokazuju kako ulazne otvorene inovacije pozitivno utječu na potencijalni apsorpcijski kapacitet, ali nije dokazana značajnost utjecaja na realizacijski apsorpcijski kapacitet. S druge strane, izlazne otvorene inovacije pozitivno utječu i na potencijalni i realizacijski apsorpcijski kapacitet. Nadalje, potencijalni apsorpcijski kapacitet ima pozitivan utjecaj na realizacijski apsorpcijski kapacitet što je u skladu s dosadašnjim istraživanjima (García-Sánchez et al., 2018; Limaj i Bernroider, 2019). Rezultati pokazuju kako potencijalni i realizacijski apsorpcijski kapacitet pozitivno utječu na uspješnost razvoja novih proizvoda i usluga, iako je utjecaj realizacijskog apsorpcijskog kapaciteta značajniji. Rezultati testiranja hipoteze medijacijskog učinka pokazuju kako potencijalni apsorpcijski kapacitet posreduje odnos između ulaznih otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novog proizvoda i usluga, dok realizacijski apsorpcijski kapacitet posreduje odnos između izlaznih otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novog proizvoda i usluga. S druge strane, nije potvrđena medijacijska uloga potencijalnog apsorpcijskog kapaciteta u odnosu između izlaznih otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novog proizvoda i usluga kao ni medijacijska uloga realizacijskog apsorpcijskog kapaciteta u odnosu između ulaznih otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novog proizvoda i usluga. Rezultati fsQCA metode pokazuju kako ulazne otvorene inovacije, izlazne otvorene inovacije, potencijalni apsorpcijski kapacitet i realizacijski apsorpcijski kapacitet, kao zasebne varijable ne predstavljanju nužne uvjete, dok njihove kombinacije pozitivno utječu na uspješnost razvoja novog proizvoda. Analiza implicira kako kombinacija ulaznih otvorenih inovacija, potencijalnog i realizacijskog apsorpcijskog kapaciteta, neovisno o odsutnosti izlaznih otvorenih inovacija, vodi višim razinama uspješnosti razvoja novih proizvoda. Dodatno, kombinacija izlaznih otvorenih inovacija, potencijalnog i realizacijskog apsorpcijskog kapaciteta, neovisno o odsutnosti ulaznih otvorenih inovacija, ostvaruje višu razinu uspješnosti. Zaključuje se kako je za poduzeće nužno da razvija i njeguje apsorpcijski kapacitet, jer bez obzira na suradnju s vanjskim partnerima, ukoliko poduzeće ne upravlja znanjem te pravovremeno ne povezuje novonastalo znanje s postojećim, tehnološko znanje može ostati neiskorišteno. Model utjecaja otvorenih inovacija na uspješnost razvoja novih proizvoda i usluga u digitalno zrelim poduzećima koji obuhvaća medijacijsku varijablu apsorpcijskog kapaciteta doprinosi razvoju metodologije. Rezultati istraživanja upućuju na različitu medijacijsku ulogu potencijalnog i realizacijskog apsorpcijskog kapaciteta u odnosu između ulaznih i izlaznih otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novih proizvoda i usluga. Znanstveni doprinos doktorskog rada očituje se u kritičkoj evaluaciji teorije kroz sustavni pregled literature koji upućuje na zaključak kako autori istražuju utjecaj suradnje vanjskih partnera (kupaca, dobavljača, sveučilišta) na razvoj novog proizvoda (Santoro et al., 2017; Wu et al., 2022). Dodatno, rezultati bibliometrijske analize ukazuju na buduće pravce razvoja teorije kroz istraživanje uloga naprednih tehnologija industrije 4.0 koje omogućavaju prikupljanje vrijednih podataka (internet stvari, analiza velikih podataka, umjetna inteligencija) na razmjenu znanja između vanjskih partnera. Razmjena iskustva i tehnologije nadalje omogućava menadžerima razvoj nužnih sposobnosti i kompetencija, smanjenje troškova te održivu proizvodnju. Na temelju rezultata PLS-SEM i fsQCA analize te sustavnog pregleda literature i bibliometrijske analize, doktorski rad implicira sljedeće preporuke za donositelje odluka u digitalno zrelim poduzećima. Menadžeri srednje i visoke razine se potiču na a) motiviranje svojih zaposlenika za korištenjem informacija unutar i izvan svoje industrije te b) komuniciranje ideja i problema sa zaposlenicima koji rade izvan sektora istraživanja i razvoja. Na taj će način menadžeri povećati potencijalnu apsorpcijsku sposobnost, odnosno sposobnost poduzeća da prepozna i usvoji znanje stečeno izvan vlastitog poduzeća. Rezultati su pokazali kako traženje vanjskih ideja i suradnja s vanjskim partnerima kroz ulazne OI neće automatski utjecati na uspješnost razvoja novih proizvoda i usluga, odnosno kako će tehnologije i ideje ostati neiskorištene ako zaposlenici ne razumiju ili nisu voljni koristiti i dijeliti znanje. Štoviše, menadžere se potiče na c) motiviranje zaposlenika prema usvajanju novih znanja, d) povezivanju znanja koja već postoje unutar poduzeća s novostečenim znanjima i primjeni u poslovanju. Na taj način menadžeri povećavaju realizacijski apsorpcijski kapacitet, odnosno sposobnost poduzeća da unaprijedi svoje prakse na temelju novostečenih znanja. Rezultati su pokazali kako aktivnosti upravljanja vanjskim tokovima znanja i prodaja intelektualnog vlasništva i tehnološkog znanja kroz izlazne OI neće izravno utjecati na uspješnost razvoja novih proizvoda i usluga, već da je odnos u potpunosti posredovan kroz realizacijski apsorpcijski kapacitet. Ukratko, rezultati su istaknuli posredničku ulogu apsorpcijskog kapaciteta kao dinamičke sposobnosti poduzeća u odnosu između otvorenih inovacija i uspješnosti razvoja novih proizvoda i usluga u digitalno zrelim hrvatskim poduzećima. Ograničenje doktorskog rada proizlazi iz mjerenja varijable uspješnosti razvoja novih proizvoda kroz subjektivnu percepciju menadžera koja je omogućila usporedbu dobivenih rezultata iz poduzeća različiti veličina i industrija. Daljnja istraživanja bi se trebala usmjeriti na specifične mjere uspješnosti poduzeća, posebice kroz prodaju, dobit, troškove te brzinu razvoja proizvoda. Nadalje, rezultati istraživanja su analizirani na temelju uzorka od 112 menadžera srednje i visoke razine u digitalno zrelim hrvatskim poduzećima. Buduća istraživanja mogu doprinijeti razvoju teorije kroz uključivanje ostalih zaposlenika koji su sudjelovali u procesu razvoja novih proizvoda, ali i kroz istraživanje na organizacijskoj razini. Iako je analiza provedena u Republici Hrvatskoj, model istraživanja te istraživačka pitanja mogu se generalizirati i za druga poduzeća koja posluju u sličnim razvojnim okruženjima, a posebice u zemljama koje su okarakterizirane kao inovatori u nastajanju (na primjer Rumunjska, Bugarska, Latvija, Poljska, Slovačka te Mađarska). Doktorski rad završava s preporukama za donositelje odluka u digitalno zrelim poduzećima, znanstvenike te društvo u cjelini.