U današnjem poslovnom svijetu, koji je suočen sa sve većom globalizacijom i njezinim posljedicama, promjene cijena na svjetskim tržištima postale su normalna pojava, tj. cijene se mijenjaju svakodnevno. Iz spomenutog razloga na robnim burzama počele su se razvijati inovacije tj. terminski ugovori koji su omogućavali smanjenje rizika promjene cijena. Kupnjom i prodajom terminskih ugovora, rizik se prenosi s proizvođača i kupca robe na profesionalne trgovce, špekulante, koji su voljni preuzeti rizik u zamjenu za mogućnost ostvarenja velikih dobitaka. Iz navedenoga se može zaključiti da osnovna svrha terminskih poslova nije fizička isporuka robe ili stjecanje vlasništva nad tom robom, već formiranje terminskih i budućih promptnih ili spot cijena, odnosno cijena na dan isporuke ili dospijeća terminskog ugovora. Dakle, kod terminskih poslova, ugovornim stranama je cilj zarada na razlikama u cijeni. Ovakav način trgovanja na robnim burzama odvija se već više od stoljeća, a potpunu afirmaciju doživljava na području SAD-a. Čikaška robna burza CME stavila je u promet, još davne 1972. godine, prvi oblik terminskih ugovora, te je taj postupak izazvao pravu revoluciju u burzovnom trgovanju. Danas se na terminskim burzama trguje sa terminskim ugovorima i opcijama koje su podijeljene u sljedeće kategorije: kamatne stope, dionički indeksi, strane valute, energetski proizvodi (sirova nafta, prirodni plin, naftni derivati), poljoprivredni proizvodi (kukuruz, soja, pšenica, sojino ulje) i metali (zlato, srebro i bakar).