Dugotrajna imovina koju poduzeće nabavlja s ciljem redovnog poslovanja ne troši se u jednom poslovnom ciklusu kao primjerice sirovine i materijali, stoga podliježe obračunu amortizacije kako bi se vrijednost dugotrajne imovine ravnomjerno i postupno pripisala proizvodima i uslugama koje su produkt korištenja dugotrajne imovine. Potrebno je diferenciranje dugotrajne imovine u odnosu na sitni inventar, budući da se sitnim inventarom smatra imovina koja može imati vijek trajanja duži od godine dana, ali je pritom riječ o imovini čija je nabavna vrijednost manja od 464,53 € ili 3.500,00 kn. S druge strane, računovođa ima djelomičnu slobodu prilikom kreiranja odluke o evidentiranju dugotrajne imovine, što pojedini računovođe koriste s ciljem evidentiranja imovine koja se inače klasificira kao sitni inventar kao dugotrajne imovine te na taj način umanjuju troškove poslovanja poduzeća u kratkom roku. Amortizacija je jedan od instrumenata koji omogućava izravno manipuliranje financijskim rezultatom poduzeća, a što je u skladu sa zakonskim te relevantnim računovodstvenim propisima. Odnosno, porezno je priznata primjena udvostručenih stopa amortizacije, što pojedini računovođe koriste s ciljem umanjivanja dobiti u kratkom roku ili pak prikazivanja financijskog rezultata poslovanja poduzeća lošijim u odnosu na stvarno stanje kako bi se u izbjeglo neprijateljsko preuzimanje poduzeća i sl. S druge strane, dozvoljena je i primjena umanjenih stopa amortizacije, ukoliko se pretpostavlja da se neka dugotrajna imovina troši manje, što će u konačnici rezultirati njenim dužim vijekom korištenja. U tom slučaju rezultat je povećanje dobiti, odnosno smanjenje gubitka. Nužno je istaknuti kako različite metode obračuna amortizacije rezultiraju različitim obračunom amortizacije, ali se ipak najčešće koristi linearna metoda obračuna amortizacije koja je i najjednostavnija za korištenje.