Opće poznata činjenica je da je u Europi nizak fertilitet (mjeren totalnom stopom fertiliteta) i rijetke su europske zemlje koje imaju TFR iznad razine potrebne za jednostavnu zamjenu generacija. lzmeđu pojedinih europskih zemalja postoje nezanemarive razlike, kao što smo vidjeli i u primjerima Hrvatske i Norveške. Norveška spada u jednu od najrazvijenijih europskih zemalja te ima relativno visok fertilitet, dok Hrvatska ima nizak fertilitet i spada u zemlje u razvoju. što se tiče mortaliteta, osnovni gospodarski i društveni čimbenici iz godine u godinu uvjetuju snižavanje mortaliteta u današnjim razvijenim i nerazvijenim zemljama, pa samim time i u Hrvatskoj i Norveškoj. U svim analiziranim mjerama fertiliteta i mortaliteta Norveška je u povoljnijoj situaciji u odnosu na Hrvatsku. Prikazanim sve većim smanjivanjem fertiliteta i mortaliteta zemlje se suočavaju s problemom demografskog starenja, tj. povećavanja udjela starijeg dijela populacije u ukupnoj populaciji. To stavlja sve veći pritisak na državne socijalne fondove, prije svega na državne sustave mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Dolazi i do opadanja radno sposobnoga dijela stanovništva. U obe zemlje postoji već ranije spomenuta odgoda rađanja prvog djeteta koju možemo povezati s tvrdnjom da obrazovanje i zaposlenost vode k nižem fertilitetu. Odgovarajuća javna infrastruktura je nužna za usklađivanje obiteljskoga života i plaćenoga rada, jer samo novčani poticaji nisu dovoljni. Također, dobro razrađene populacijske politike te viši stupanj jednakosti spolova pozitivno utječu na fertilitet. Prema World Population Prospects za 2050. godinu stanovništvo Hrvatske će se smanjiti za otprilike 16%, a Norveške povećati za otprilike 28%. Takoder, očekuje se povećanje TFR-a u Hrvatskoj (1,63) te pad u Norveškoj (1,85). Očekivano trajanje života do 2050. godine u Hrvatskoj bi trebalo iznositi u prosjeku 83 godine, a u Noreškoj 86,2 godine.