Regionalne i nacionalne posebnosti, rascjepkanost i relativno mala veličina hotelske industrije, unatoč početnom protivljenju hotela, doveli su do toga da se kategorizacijom hotela počelo baviti na razini Europske Unije. Pružanje jedinstvenog tržišta i zaštite prava potrošača doista predstavlja jedinstveno označavanje hotela sa zvjezdicama, na različitim razinama sadržaja i ponude, u malo drugačijem svijetlu jer razlike u nacionalnim sustavima kategorizacije otežavaju odluku gostiju. 2010. godine predstavljen je prvi međunarodni sustav kategorizacije hotela na razini EU, pod pokroviteljstvom Hotelstars Uniona. Sustav predstavlja katalog s 21 kriterijem koji objedinjavaju ukupno 270 elemenata, a neki elementi su obvezni a neki izborni. Prednosti ovakvog sustava su što se nedostatak pojedinog kriterija za određenu kategoriju može nadoknaditi ispunjavanjem nekog drugog kriterija. Hrvatska ima izuzetno strog i sveobuhvatan pristup kategorizacije svih vrsta smještaja. S ciljem podizanja kvalitete zakonodavac je propisao obvezu gradnje hotela s minimalno tri zvjezdice. Iz analize može se zaključiti da je sustav kategorizacije hrvatskih hotela izrazito strog u odnosu na konkurentske zemlje. Sustav kategorizacije na razini EU još uvijek je neujednačen u odnosu na druge zemlje i regije svijeta ali se ipak najviše napravilo nastupanjem standardizacije. Činjenica je da goste zbog iskustva i zbog razlike u propisima prije i danas, a i razlikama u odnosu na druge zemlje, broj zvjezdica više ne zanima kao nekada. Bitniji su im dodatni sadržaji, ponuda mjesta, blizina mora i plaže i druge stvari koje ne određuju broj zvjezdica.