Obzirom na turbulentno, neizvjesno, dinamično i promjenjivo okruženje u kojem današnja poduzeća posluju, kriza je postala neizbježan element u svakodnevnom poslovanju. Također, pritisak konkurencije i napredak tehologije tjera organizacije na usavršavanja i promjene, te ako organizacije nisu spremne na isto, dolazi do krize. Krizom se smatra neočekivana teška situacija, u kojoj je ključno brzo donijeti ispravne odluke koje uključuju i mnogobrojne žrtve. Najbitniju ulogu u tim situacijama ima krizni menadžment kao dio strateškog menadžmenta poduzeća. Na njemu je da u relativno kratkom roku donese odluku o strategiji koju će poduzeće koristiti kako bi savladalo krizu. Strategijsko usmjerenje poduzeća koje se postiže izborom odgovarajuće strategije i njenom implementacijom, određuje dugoročne ciljeve poduzeća. Dvije glavne skupine strategija su strategije konsolidacije i obnavljanja i strategije napuštanja djelatnosti. Strategije konsolidacije i obnavljanja mogu biti strateški zaokret, probir i fokusiranje te kontrakcija, dok su strategije napuštanja djelatnosti strategija ubiranja plodova, prodaja i gašenje. Sve ove strategije pokazane su kroz primjere iz stvarnog života gdje su se poduzeća trebala nositi s krizom te odabrati strategije za izlazak iz njih. Tako vidimo da su Hrvatska pošta i Mercedes- Benz donijele dobre odluke o strateškom zaokretu i fokusiranju, dok kao neke manje uspješne možemo navesti Dioki koji je naposlijetku otišao u stečaj. Pored zadatka prepoznavanja krize i spremnosti na brzu reakciju jedan od važnijih zadataka kriznog menadžmenta je i prevencija krize. Prevencija i spremnost menadžmenta može dovesti do potpunog uklanjanja problema i kriza se može izbjeći. Često poduzeća koja nespremno dočekaju takvu situaciju, iz nje izlaze slabija i sa velikim problemima u poslovanju. Dobar krizni menadžment koji je uvijek spreman za nove i iznenadne probleme dobro se nosi sa krizom, iz nje uči, te izlazi snažnije.