Abstract | Kultura izravno utječe na turizam, a turizam sve više utječe na kulturu koja postaje važan motiv turističkih putovanja. Kulturni turizam jest spoj sadržaja kulture i turizma, a označava specifičan oblik turizma koja se temelji na povijesnom i kulturnom naslijeđu. Preduvjet razvoja kulturnog turizma je na temelju postojećih kulturnih resursa stvoriti kulturnu turističku atrakciju koja će turista privući i pritom mu pružiti jedinstveni doživljaj. Drugi važan preduvjet je i očuvanje i zaštita kulturno-povijesne baštine. Kulturni turizam sadrži i edukativne i elemente zabave, pridonosi povećanju opće naobrazbe i kulture ljudi, odnosno kulturnih turista, a time se ostvaruje iznimno važna humanistička funkcija turizma odnosno kulturna funkcija turizma.
Grad Dubrovnik je jedan od najistaknutijih primjera gradova u Hrvatskoj koji svoj turizam temelji upravo na kulturi. Dubrovnik je grad jedinstvenog povijesnog naslijeđa, grad iznimno bogate tradicije i spomeničke baštine-materijalne i nematerijalne. Najpoznatija materijalna baština grada su Dubrovačke zidine, a Fešta Svetoga Vlaha zauzima vodeće mjesto među nematerijalnom baštinom, oboje na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine svjedoče o kulturi i povijesti grada Dubrovnika. Osim spomeničkog blaga, grad se može podičiti i mnogobrojnim kulturnim događajima, koncertima, izložbama i manifestacijama među kojima su najpoznatije Dubrovačke ljetne igre.
Kulturni turizam temelj je turizma grada Dubrovnika i stoga je potrebno stalno planiranje i razvoj, te suradnja kulturnog i turističkog sustava grada. U Dubrovniku, gradu koji je definiran kulturno-povijesnim naslijeđem, koji posjeduje mnoštvo kulturnih resursa, kulturno planiranje je izazovan i zahtjevan zadatak, stoga je donesena Strategija razvoja kulture Grada Dubrovnika koja se isključivo bavi kulturnim turizmom, zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara, te upravljanjem istih. Moguće je zaključiti kako, unatoč iznimno visokim prihodima koje Dubrovnik ostvaruje u kulturnom turizmu, mjesta za razvoj još ima. Najveći izazov u planiranju razvoja, osim očuvanja baštine, jest stavljanje u funkciju neiskorištena kulturna dobra, poticanje suvremenog kulturnog stvaralaštva i ideja održivog razvoja. |