Sve veće promjene u svijetu, uključujući siromaštvo, podizanje razina emisije ugljičnog dioksida i elementarne nepogode, a koje su u jasnoj vezi sa klimatskim promjenama, dovode do sve veće zabrinutosti i problema, kako u svakodnevnom životu, tako i u poslovnom svijetu. Vlade i države svijeta su svjesne da nešto treba učiniti s ciljem očuvanja okoliša i svijeta kakav poznajemo. Iz navedenih problema su se proizašle inicijative na globalnoj razini, posebno Europske unije (EU) i Ujedinjenih naroda (UN), koje nastoje odgovoriti na pitanje kako zaustaviti, ili barem usporiti, spomenute probleme. Svjesnost da se ljudi neće sami promijeniti, natjerala je na donošenje raznih direktiva, zakona, pravilnika i uredbi kako bi se i poduzeća prilagodila i počela sama sebe mijenjati. Naime, poduzeća u svijetu, ali tako i u Hrvatskoj, ukoliko se ne prilagode novim načinima poslovanja, teško će zadržati svoj trenutni status u poslovnom svijetu. Održivost, usklađenje poslovanja s ESG načelima (ekološkim, društvenim i upravljačkim načelima), zelena tranzicija i kružna ekonomija su pravac kojim vlade i države usmjeravaju poduzeća i procese koji se prije ili kasnije mora dogoditi. Iako u pravilu održivo poslovanje i poslovanje u skladu s ESG načelima izgleda slično pojmu koji smo i do sada često susretali – društveno odgovorno poslovanje, održivo poslovanje jest ipak jedan puno širi kontekst, proizašao iz direktiva i zakona, koja će u poduzećima izazvati velike promjene, od strukturnih promjena, organizacijskih, postavljanja potpuno novih strategija poslovanja do velikih financijskih izdataka kako bi se poduzeća transformirala. Cilj ovog rada je pobliže objasniti zakonske okvire donesene u svrhu provedbe zelene tranzicije i održivosti, pojmovno objasniti sam koncept poslovanja u skladu s ekološkim, društvenim i upravljačkim načelima, te na primjeru obraditi poduzeća koja su promjenu prema zelenoj tranziciji već započela, te uvidjeti koji su pozitivni ishodi takvog poslovanja, odnosno pokazati primjere dobre prakse u Republici Hrvatskoj. U radu se koristite javno dostupni podaci, sekundarni izvori podataka, poput Eurostata i objava Europske komisije, te knjige, internetski izvori i znanstveni radovi.