Suvremena kreacija novca, koja je danas implementirana u monetarnom sustavu, temelji se primarno na kreaciji novca od strane poslovnih banaka. Na temelju primljenih depozita, banke odobravaju kredite klijentima, te tako stvaraju kreditni novac. Novac se time multiplicira, te se povećava ponuda novca u gospodarstvu. Privatne banke kreirajući novac povećavaju rizik nastanka krize i pada gospodarstva. Središnje banke nastoje kontrolirati ponudu novca, koristeći instrumente monetarne politike. Ponekad, ta kontrola nije sasvim dovoljna kako bi spriječili nastanak krize. Na primjeru Islanda, kroz rad je objašnjeno, kako je poslovanje banaka ugrozilo cjelokupno gospodarstvo. Ekonomija Islanda je u godinama prije krize snažno rasla, upravo zbog povećane aktivnosti banaka. Imovina banaka je bila znatno veća nego što je to bruto domaći proizvod Islanda. Zbog prevelike aktive poslovnih banaka, vlada Islanda nije bila u mogućnosti spasiti banke od propasti. Vlada je zaštitila depozite svojih građana, te provela reforme u gospodarstvu kako bi vratila ekonomiju na prvotno stanje. Island se izvukao iz te krize, no i dalje postoji rizik kolapsa suvremenog monetarnog sustava. Tijekom povijesti, razni prijedlozi su donošeni, alternativni sustavi vođenja monetarne politike koji bi nastojali riješiti problem rizika monetarnog sustava. Islandski ekonomist i političar, Frosti Sigurjonsson, također iznosi prijedlog kojim bi poboljšao monetarni sustav Islanda, pod nazivom Sovereign money proposal. U svom radu Sigurjonsson razrađuje prijedlog izmjene monetarnog sustava, ali taj prijedlog još nije donesen na snagu u Islandu.