Regionalni sporazumi nastaju dogovorom dvije ili više zemalja, koje ne moraju nužno pripadati istoj geografskoj regiji. Uvjet za nastanak takvih sporazuma je da zemlje pristanu na niske carine ili trgovinu bez carina u nadi da će to pomoći zemljama u ostvarivanju više razine blagostanja i ekonomskog razvoja. NAFTA sporazum je dobro zamišljen ali izostali su značajniji efekti. Sve je napravljeno brzo, izostavljeni su brojni zakoni koji su trebali zaštiti radna mjesta, te manje štetno utjecati na okoliš. Glavni cilj sporazuma je bio da se ukinu trgovinske barijere kako bi se olakšala trgovina i investicije. Sporazum je također trebao pomoći da se smanje ekonomske razlike među zemljama članicama sporazuma. Realno gledajući, sporazum možda nije bio toliko potreban. SAD je imao dobre trgovinske odnose i s Kanadom i s Meksikom i prije sporazuma. Trgovina među njima je konstanto rasla, a prema nekim stručnjacima nastavila bi rasti i dalje i bez sporazuma. Meksiko je najveći „gubitnik“ sporazuma. Nedostatak zakona koji bi zaštitio njihove poljoprivrednike i sačuvao radna mjesta, doveo je zemlju na rub siromaštva. SAD je imao najviše utjecaja na današnju ekonomsku situaciju Meksika. Njihova je vlada subvencionirala poljoprivredu domaćih farmera te tako izvozila poljoprivredne proizvode ispod cijene u Meksiku i prisilio njihove farmere da prodaju svoju zemlju i sele se u gradove. Situacija se toliko pogoršavala da gotovo pola milijuna Meksikanaca svake godine riskira svoj život ilegalno prelazeći granicu i pokušavajući ući u SAD jer u svojoj zemlji jedva preživljavaju. Neki smatraju da bi za Meksiko najbolja opcija bila da napusti sporazum te sklopi sporazum sa sebi sličnim zemljama koje su na istom ili sličnom stupnju razvoja.