U poslovnim knjigama i financijskim izvještajima u obliku imovine iskazuje se sve ono što poduzetnik kontrolira, te kada je od uporabe, držanja ili korištenja tih resursa očekivana ekonomska korist. Imovina se dijeli na dugotrajnu i kratkotrajnu, a po svojoj strukturi i vrijednosti prikazana je u bilanci. Dugotrajna imovina se dijeli na materijalnu, nematerijalnu, financijsku te potraživanja, a karatkerizira je unovčenje njezine vrijednosti u razdoblju dužem od godine dana. Dugotrajna imovina se postupno troši te postupno prenosi svoju vrijednost na proizvode i/ili usluge. Subjekti dugotrajnu imovinu nabavljaju interno i eksterno. Trošak nabave dugotrajne imovine uključuje razne troškove nastale u vezi s procesom nabave, ali i stavljanjem imovine u uporabu. Takvi troškovi se odnose na fakturnu ili kupovnu cijenu, carine, poreze i slično. Dugotrajnu imovinu je potrebno sustavno amortizirati tijekom njezinog korisnog vijeka trajanja. Amortizacija se odnosi na postupno trošenje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine, dakle ne i na financijsku imovinu ili na potraživanja. Obračunom amortizacije sustavno se raspoređuje amortizirajući iznos imovine za vrijeme njezinog korisnog vijeka uporabe na proizvode, usluge, robe ili rashode razdoblja ako se radi o amortizaciji imovine koja se koristi za administraciju, upravu i prodaju. Prestankom uporabe imovine provodi se porestanak priznavanja dugotrajne materijalne imovine u bilanci, do čega dolazi zbog otuđenja imovine ili ako se od iste ne očekuje ostavrivanje budućih ekonomskih koristi. Nakon rashodovanja dugotrajne imovine, dolazi do njezinog isknjižavanja iz poslovnih knjiga; a uslijed trajnog povlačenja imovine iz uporabe dolazi do rashodovanja imovine.