U današnje doba globalizacije kada se ekonomski i svi ostali dijelovi društvenog procesa sve se više isprepliću naglasak se uvelike stavlja na holistiĉki pristup. Na trţištu vladaju velike korporacije, a kako bi se manja poduzeća mogla probiti nuţno je njihovo povezivanje i suradnja. Jedan od najboljih oblika takvog povezivanja upravo su klasteri koji u koncepciji konkurentnosti, ali i inovativnosti igraju središnju ulogu. Naime, radi se o obliku umreţavanja i suradnje koji osim što utjeĉe na produktivnost i sofisticiranost svojih ĉlanica, podiţe i cjelokupnu poslovnu klimu na jedan sasvim novi nivo - otvaraju se prilike za razliĉite oblike istraţivanja i razvoja te inovacija ĉime poduzeća postaju konkurentnija, ali se i stvaraju pozitivni efekti koji utjeĉu na cijelo gospodarstvo u kojemu klaster posluje. To je od krucijalne vaţnosti jer su poduzeća i privreda u kojoj ona posluju nerazdvojivi - nije moguć prosperitet zemlje bez prosperiteta poduzeća, ali niti prosperitet poduzeća bez prosperiteta zemlje. Upravo iz te ĉinjenice proizlazi vaţnost samih klastera - dobrobiti koje se ostvare u postojećem klasteru se ne odraţavaju samo na njegove ĉlanice nego i na komplementarna poduzeća koja na raĉun toga rastu i otvaraju se nove prilike za stvaranje novih klastera. A rast poduzeća će uvijek biti popraćen rastom gospodarstva. Priliku za takav rast i razvoj uvidjele su sve najrazvijenije zemlje svijeta pa tako i dobar broj ĉlanica Europske unije upravo u klasterima vidi izlaz iz krize i najjednostavniji naĉin za ekonomski napredak. MeĊutim, kao što i bogatstvo neke zemlje ne znaĉi samo po sebi njezin uspjeh, tako se ni na klastere ne smije gledati kao na univerzalno rješenje svih problema. Kako bi se oni pravilno osnovali i kako bi se njima najefikasnije upravljalo, svaki akter „Triple Helix“ koncepta mora odraditi svoj dio posla za što je preduvjet njihova uspješna aktivna komunikacija.