U današnjem društvu, u kojem dominira tehnološki napredak, postoje mnogi problemi kao što su nezaposlenost, rast razlike u prihodima i moći, neljudski uvjeti rada, izopačenje etičnih i društvenih standarda ljudskih odnosa, zagađenje okoliša, kao i sukobi te ratovi u mnogim regijama svijeta. Ekonomija zajedništva privlači poduzetnike , radnike , direktore, korisnike , građane, znanstvenike , ekonomiste, sve zainteresirane, na različitim razinama , u promicanju prakse i ekonomske kulture koja promiče zajedništvo, besplatnost i uzajamnost. Kroz vlastiti primjer, oni predlažu alternativni stil života naspram dominantnog kapitalističkog sustava. Naime, vlast do koje se dolazi silom, pa makar imala i idealne ciljeve, nije dobra te kvari čovjeka. Tako je potrebno stvaranje novog čovjeka, čije je postojanje usmjereno prema drugim članovima društva, a čija bit je u davanju. To ponašanje novog čovjeka je utemeljeno na osobnom slobodnom izboru, te ne ovisi toliko o njegovoj inteligenciji ili ljudskoj snazi. Ono češće ovisi o čovjekovom priznavanju svojih slabosti i ograničenja. Ekonomija zajedništva će u budućnosti imati puno veću i važniju ulogu. Taj optimi-zam nalazi opravdanje u vjeri da ljudska osoba ima sposobnost nadići sebičnost i izgraditi odnose zasnovane na kulturi davanja, čak i u ekonomiji. Danas bi se trebali graditi odnosi u kojima bi upravljanje odnosima s ključnim dobavljačima izravno ima utjecaj na vrijednosno orijentiranu nabavu zbog toga što ključni dobavljači u velikoj mjeri utječu na stvaranje dodatne vrijednosti za kupca, tj. najveći dio vrijednosti u nabavi se stvara u odnosima s ključnim i strateškim dobavljačima.