Financijska pismenost je ključna za osobnu i društvenu dobrobit te je važno educirati pojedince o financijskim konceptima i praksi od najranije životne dobi. Financijska pismenost roditelja ima veliki utjecaj na financijsku pismenost djece, budući da su roditelji primarni izvor informacija i modeli ponašanja u financijskim situacijama. Stoga je važno poticati roditelje na razvoj vlastite financijske pismenosti kako bi mogli prenijeti te vještine na svoju djecu. Također, uloga obrazovnog sustava u razvoju financijske pismenosti je ključna. Programi financijskog obrazovanja u školama i na fakultetima te edukacije koje provode neprofitne organizacije i udruge imaju važnu ulogu u edukaciji djece o osnovnim financijskim pojmovima i praksama. U konačnici, suradnja javnog i privatnog sektora te obrazovnih ustanova ključna je za podizanje razine financijske pismenosti u društvu. Nacionalni strateški okviri poput onog u Hrvatskoj pružaju smjernice i podršku u ostvarivanju ovog cilja. Sve navedene inicijative zajedno mogu doprinijeti stvaranju financijski pismenijeg društva koje je sposobno donositi informirane i odgovorne financijske odluke za svoju budućnost. Prema nalazima provedenog istraživanja može se zaključiti kako roditelji i djeca imaju različitu razinu financijske pismenosti. Istraživanje pokazuje da su većina roditelja realno ocijenili svoju financijsku pismenost s ocjenom 3 ili 4 jer je i kasnija procjena razine njihove financijske pismenosti pokazala kako je 32% roditelja visoko pismeno, 41% na srednjoj razini financijske pismenosti dok ih je 27% nisko pismeno. S druge strane, djeca, posebice mlađa, imaju manje razumijevanje financijskih pojmova i procesa. Prema rezultatima istraživanja financijske pismenosti roditelja i djece vidljiva je potreba za financijskim obrazovanjem, a isto pokazuje i istraživanje Eurobarometra o financijskoj pismenosti naglašavajući nužnost ciljanih kampanja financijskog obrazovanja usmjerenih na poboljšanje financijske pismenosti među različitim demografskim skupinama unutar EU. Prema istraživanju je vidljiv nedostatak svijesti o financijskoj pismenosti kod djece. Veliki postotak djece nije čuo za pojam financijske pismenosti, što ukazuje na nedostatak obrazovanja o financijama u ranijim fazama njihovog odrastanja što je u skladu s nalazima ranije provedenih istraživanja (Barbić, Lučić, 2018.).Može se zaključiti kako važnu ulogu imaju roditelji u financijskom obrazovanju djece. Većina djece navodi da ih roditelji najviše uče o novcu, što ukazuje na važnost obiteljskog okruženja i ulogu roditelja kao agenta financijske socijalizacije u razvoju financijske pismenosti (Ward, Wackman, Wartella, 1977.) Istraživanje pokazuje da većina djece smatra da je financijska pismenost važna, ali da nemaju prilike učiti o tome u školi. To ukazuje na potrebu za inkluzivnim programima obrazovanja o financijama koji bi se provodili u školama. Iako su tinejdžeri pokazali veću financijsku pismenost u odnosu na neka pitanja u usporedbi s roditeljima, još uvijek postoje područja u kojima trebaju poboljšati svoje znanje. Ovo sugerira potrebu za kontinuiranim obrazovanjem o financijama kroz sve faze života. U cjelini, rezultati istraživanja sugeriraju da postoji potreba za poboljšanjem financijske pismenosti u Republici Hrvatskoj, kako među roditeljima tako i među djecom te potreba za inkluzivnijim obrazovnim programima o financijama u školama kako bi se osiguralo da nova generacija stječe potrebna znanja za uspješno upravljanje financijama u budućnosti. Zaključci istraživanja financijske pismenosti roditelja i djece pružaju važan uvid u trenutno stanje i potrebe za daljnjim razvojem financijskog obrazovanja. Međutim, važno je uzeti u obzir ograničenja ovog istraživanja kako bi se bolje razumjeli zaključci i primijenili u budućim istraživanjima. Jedno od ograničenja ovog istraživanja je snowball uzorak, koji nije slučajan nego selektivan, što znači da rezultati ne mogu biti generalizirani na cjelokupnu populaciju u Hrvatskoj. Za buduća istraživanja preporučuje se korištenje randomiziranog uzorka kako bi se osigurala reprezentativnost rezultata za širu populaciju. Također, preporučuje se uključivanje dodatnih varijabli u istraživanje, poput psiholoških i socioloških varijabli, kako bi se bolje razumjeli faktori koji utječu na financijsku pismenost roditelja i djece. Osim toga, povećanje uzorka omogućilo bi provođenje regresijskih analiza radi boljeg razumijevanja povezanosti između financijske pismenosti roditelja i djece, kao i identifikaciju potencijalnih faktora koji mogu utjecati na tu povezanost. U budućnosti, istraživanja bi trebala uzeti u obzir i multidisciplinarni pristup, uključujući ne samo ekonomske, već i psihološke, sociološke i druge relevantne discipline kako bi se dobila cjelovita slika o financijskoj pismenosti. Osim toga, preporučuje se provođenje longitudinalnih istraživanja kako bi se pratila promjena financijske pismenosti kroz vrijeme i identificirale dugoročne strategije za unapređenje financijskog obrazovanja. U konačnici, integracija obrazovnih programa o financijama u školski kurikulum i suradnja javnog, privatnog sektora te obrazovnih ustanova ostaju ključni elementi u podizanju razine financijske pismenosti u društvu. Navedene preporuke bi mogle doprinijeti razvoju financijski pismenog društva koje je sposobno donositi informirane i odgovorne financijske odluke za svoju budućnost.