U poreznom sustavu Republike Hrvatske ne poštuju se u potpunosti načela horizontalne i vertikalne pravednosti, što ga čini nepravednim prema dijelu poreznih obveznika, čime se krše njihova prava iz članka 51. Ustava Republike Hrvatske. Hrvatska je, što se tiče izgrađenosti poreznog sustava, u trendu sa zemljama Europske unije. U Hrvatskoj je još uvijek bitan čimbenik politička korupcija koja koči gospodarski napredak zemlje. Porezni sustav trebao bi predstavljati gospodarsku sliku zemlje, a ne samovolju i neodgovorno donošenje propisa vladajuće stranke. Stimulirajući porezni propisi trebali bi privući inozemne investitore, spriječiti odljev u područje sive ekonomije i omogućiti veću konkurentnost tuzemnih gospodarskih subjekata. Kada se porezni sustav temelji na načelu pravednosti, Porezna uprava osigurava sudjelovanje svih poreznih obveznika u podmirivanju javnih troškova ovisno o njihovoj gospodarskoj snazi. Dakle, Porezna uprava na temelju svojih ovlasti i razvoja učinkovitijeg i ekonomičnijeg poslovanja, postiže da ju porezni obveznici doživljavaju kao upravu koja djeluje na pravedan i nepristran način. Važna je percepcija pojedinca o pravednosti poreznog sustava, da li mu se nepoštivanje odnosno kršenje poreznih propisa isplati ili ne. Ako pojedinac, točnije porezni obveznik, porez smatra nepravednim tj. da država neopravdano, nerealno, nepošteno i diskriminirajuće arbitrarno zadire u njegovo pravo vlasništva, ali i da ima realne šanse da se njegova aktivnost isplati, pribjeći će nedopuštenim i patološkim pojavama: utaji poreza, sivoj ekonomiji, korupciji, pranju novca i slično. Slijedom opisanog zaključuje se da kreatori porezne politike trebaju biti svjesni da negativne pojave neće biti ublažene ni iskorijenjene visokim kaznama već da se porezni sustav i način provođenja poreznih propisa moraju stalno i sustavno preispitivati.