| Abstract | Chiara Lubich je otkrila izvrstan način za smanjenje siromaštva – pokret Ekonomije
zajedništva koja se temelji na besplatnosti, ljubavi, sreći, suradnji, uzajamnosti,
zajedništvu, radu i poduzeću. Ovaj je projekt orijentiran prema profitnim
poduzećima kao izvorima sredstava, projekata i radnih mjesta pomoću kojih se
pokušava smanjiti siromaštvo. Chiara Lubic je imala nesvakidašnju i nesebičnu ideju
koju je uspješno provela u djelo, svakim danom sve se više širi ovaj pokret no
potrebno ga je i dalje razvijati i ulagati u njega.
Nema sumnje da je jaz između siromašnih i bogatih vrlo velik i da je nakon
industrijske revolucije na svjetskoj razini porasla nejednakost.
Za razliku od potrošačke ekonomije koja se temelji na kulturi posjedovanja,
Ekonomija zajedništva je ekonomija davanja. Može se učiniti teškim, mučnim,
herojskim, no nije tako jer je čovjek stvoren na sliku Božju, a on je ljubav, pa svoje
ostvarenje pronalazi upravo u ljubavi i darivanju. To je najdublja potreba njegova
bića, bio on vjernik ili nevjernik. U samom tom zaključku, potkrijepljenom našim
iskustvom, nada je univerzalnog širenja Ekonomije zajedništva.
U Ekonomiji zajedništva prevladava besplatnost koja je dostupna svima, ne košta
ništa, a pruža jako puno. Nitko ne može platiti osmjeh i sreću proizašle i tuđeg
dobrog djela. |
