Iako istraživanja različitih autora nabrojana u uglavnom pokazuju da spajanja i preuzimanja u barem 50 posto slučajeve ne dovode do stvaranja vrijednosti, gotovo je nemoguće izgraditi poduzeće globalnog značaja samo organskim rastom. Osim toga, često se dogodi da je stabilan i zdravi rast vrlo teško ostvariti bez akvizicija. Proizlazi da se većina poduzeća treba upustiti, te da se i upušta u kupnju i prodaju poduzeća, koje postaju način provedbe strategije. Međunarodna spajanja i preuzimanja danas su barem jednako česta kao i domaća, te isto tako i uspješna. Znanja i sposobnosti u spajanju i preuzimanju u 21. stoljeću omogućuju poduzećima da jednako uspješno provode međunarodne i domaće transakcije. Kroz razvojne strategije preuzimanja, spajanja, strateških saveza, internog rasta i zajedničkih ulaganja se jasno vidi da više od 90% aktivnosti se provodi strategijom preuzimanja. U svim zemljama Europske unije, Sjeverne Amerike one prevladavaju te čine najveći broj transakcija. U zemljama otvorenog tipa korporativnog upravljanja vodeći je SAD u Sjevernoj Americi a u Europi Ujedinjeno Kraljevstvo, dok kod zatvorenog tipa korporativnog upravljanja vodeća je Njemačka. U samom tom otvorenom sustavu korporativnog upravljanja, znači da je odvojeno vlasništvo i kontrola ima puno više transakcija, te su to više neprijateljska preuzimanja. Važno je reći kako Njemačka koja je treća po brojnosti transakcija čini samo 55% američkih preuzimanja odnosno 58% britanskih preuzimanja. Nakon Njemačke moramo još naglasiti Francusku, Nizozemsku i Italiju kao države koje sudjeluju u velikom broju transakcija. Hrvatska naspram njih ima samo 160 transakcija većih od 3 milijuna EUR, dok najveća američka transakcija ima 370 milijuna EUR. Hrvatska najznačajnija preuzimanja su bila od strane američke farmaceutske tvrtke Barr Pharmaceutic Inc za meta-poduzeće Pliva d.d. koju su preuzeli za 2 094 milijuna EUR. Sve najveće transakcije su se dogodile da su hrvatska poduzeća bila meta-poduzeća u internacionalnim preuzimanjima. Hrvatska je najviše poduzeća preuzela iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije. Dok su hrvatska poduzeća bila meta Austriji čak 20 puta, Njemačkoj, Mađarskoj i Italiji.