Financiranje trgovine može se definirati kao dio projekta na kojem društvo radi sa ciljem da ostvari postavljene planove poslovanja, a da time ne ugrozi likvidnost te profitabilnost poduzeća. Financiranje poduzeće vrši na dva načina, bilo da koristi tuđa sredstva ili vlastita. Na taj način poduzeće uvelike mijenja pasivu bilance te učinke koje ona donosi. Isto tako poduzeće samo odabire da li se želi zadužiti kratkoročno, odnosno na rok do godine dana, ili dugoročno, rok duži od godine dana. Uglavnom se poduzeće kratkoročno zadužuje kako bi ostao likvidan, dok dugoročno zaduženje koristi kako bi investiralo u određene projekte. Kratkoročno financiranje trgovine označuje financiranje tekućeg poslovanja. U kratkoročno financiranje ulaze kratkoročni krediti banaka, kratkoročni krediti matičnog poduzeća, odnosno pozajmice vlasnicima, krediti dobavljača i vremenska razgraničenja, emisija kratkoročnih vrijednosnih papira te faktoring. Valja napomenuti kako se od svih gore navedenih načina kratkoročnog financiranja najviše koristi kreditiranje putem financijskih institucija. Taj način kratkoročnog financiranja najzastupljeniji je oblik u poduzećima koja se bave trgovinom u Republici Hrvatskoj. Razlog tome je što su poduzeća, tržište te financijske institucije već dovoljno dugo u toj praksi pa banke veoma brzo i uz minimalne kontrole odobravaju kratkoročne kredite trgovačkim društvima.