Sustav zdravstvene zaštite u Hrvatskoj je prošao kroz duboke strukturne promjene u posljednjih nekoliko godina u području financiranja, organizacije i vlasništva. U srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, pravo poboljšanje u zdravstvu ovisi o ekonomskom i društvenom napretku zemlje. Neracionalna organizacija zdravstvene skrbi, loše planiranje i loša kontrola troškova u zdravstvu, kao i dugogodišnji nekontrolirani rast potrošnje u zdravstvenoj skrbi doveo je ukupne troškove zdravstva do gornjeg limita koje bi hrvatsko gospodarstvo i državni proračun moglo podnijeti. Još po ulasku Hrvatske u Europsku Uniju potrebno je bilo reorganizirati sustav javnog zdravstva kako bi postao glavni nositelj preventivnih aktivnosti propisanih pravnom stečevinom EU u području zaštite zdravlja ljudi kao i nositelj sustavnog provođenja preventivnih programa radi smanjenja oboljenja i rasterećenja zdravstvene skrbi, a time i smanjenja troškova u zdravstvu. Poduzete su opsežne reforme u hrvatskom zdravstvom sustavu u posljednjih nekoliko godina. Reforme su dotaknule mnoga područja, od financiranje sustava i mehanizama plaćanja, preko organizacije i provođenja reforme zdravstvene zaštite i uvođenja novog programa medicinskog treninga/specijalizacije. Iako su neke od reforma još uvijek u tijeku čini se da su većina promjena korak u pravom smjeru. Provedbu reformi treba pratiti i analizirati. Sustavno vrednovanje i procjena zdravstvenog sustava omogućuje mjerenje njezinog nastupa i također je vrlo korisno.