Budući da tema ovog rada obuhvaća veliku količinu sadržaja, sam je rad nije mogao sakupiti niti u obliku prikazivanja samih teorija koje ju objašnjavaju. Ono što je bio cilj ovog rada jest želja da se kroz određene slike promatranih procesa uspostavi i prenese dinamička osobina same teme. Kako je takav proces prikazivanja inkrementalan onda će ovim zaključkom pokušati povezati ono što je izostalo kroz takav način prikazivanja zadanih ekonomskih procesa i entiteta. Od pukog objašnjenja samih procesa unutar kretanja svjetske povijesti i sadašnjosti, globalizacija je postala dio ekonomske realnosti koja je u sebe po prvi puta obuhvatila i društvene procese. Kao takav proces u kojem se gotovo cjelokupno čovječanstvo povezalo kroz tehnologiju na način da je gotovo svakom entitetu na svijetu omogućeno da se bavi nekom vrstom ekonomske djelatnosti koja će imati odjeka na globalnoj razini, globalizacija je unutar sebe morala obuhvatiti apsolutno sve moguće principe ponašanja. Zbog toga je istovremeno kritizirana i hvaljena kao najveći problem i najveća pogodnost na svijetu. Ona je problem ukoliko se nešto što pruža gotovo neograničene mogućnosti može nazvati problemom upravo zbog nedostatka granica. Taj nedostatak granica može dovesti do toga da sustav koriste oni entiteti koji kroz procese svojeg djelovanja ne donose pozitivne rezultate za većinu.