Financijski izvještaji predstavljaju najvažnije izvještaje putem koji pružaju glavne informacije o stanju poslovanja poduzeća. Iz spomenutih izvještaja analiziraju se podaci iz bilance, računa dobiti i gubitka, izvještaja o novčanom tijeku, kao i izvještaja o promjenama kapitala. Spomenuti podaci trebaju biti istiniti i reflektirati realno stanje poslovanja poduzeća. Također, oni bi trebali biti izrađeni sukladno prihvaćenim računovodstvenim načelima i standardima. Financijski izvještaji predstavljaju konačan proizvod računovodstvenog procesa u koji su ugrađene odabrane računovodstvene politike. Odabir konkretne računovodstvene politike ovisi o ciljevima koji su definirani poslovnom politikom poduzeća. Prilikom objavljivanja računovodstvenih politika, menadžment subjekta razmatra hoće li objavljivanje korisnicima biti korisno u razumijevanju načina na koji su transakcije, poslovni događaji i uvjeti imali utjecaja na iskazanu financijsku uspješnost i financijski položaj. Računovodstvene politike su dio poslovne politike subjekta te je u njihovom donošenju važno da sudjeluju svi oni na koje se pojedine politike odnose. Primjenom računovodstvenih politika moguće je utjecati na izgled financijskih izvještaja. U sklopu procesa financijskog izvještavanja, pored računovodstvenih politika značajnu ulogu imaju i računovodstvene procjene koje su podložne kontinuiranom preispitivanju te su utemeljene na relevantnim informacijama, iskustvu, očekivanjima budućih događaja, kao i brojnim ostalim faktorima. Temelj za izbor računovodstvenog postupka uvijek bi trebali biti definirani viši ciljevi poslovne politike poduzeća. U ovome kontekstu bitnu ulogu imaju računovodstvena načela, računovodstveni standardi i računovodstveni koncepti. Računovodstvena načela determiniraju koncepciju računovodstva, dok se detaljna razrada načela provodi standardima i računovodstvenim politikama. Nadalje, računovodstveni standardi predstavljaju razradu računovodstvenih načela u smislu metoda obuhvaćanja i obrade računovodstvenih podataka, formiranja računovodstvenih informacija te prezentiranja i čuvanja računovodstvenih podataka i informacija. Općeprihvaćeni koncepti predstavljaju određene pretpostavke, odnosno teoretske osnove za objašnjavanje financijskih izvještaja. S druge strane, općeprihvaćena načela pomažu u procjeni, bilježenju i izvještavanju o poslovnim aktivnostima. Općeprihvaćeni računovodstveni koncepti, odnosno računovodstvene pretpostavke podrazumijevaju načela kao što su poslovni subjekt, stvarni kontinuitet, stabilne valute, kao i određeno vrijeme. Područja primjene računovodstvenih politika na optimalan način iskazuju značenje računovodstvenih politika u cjelokupnom računovodstvenom procesu. Zakonski ovir reguliranja računvodstvenih politika jesu Zakon o računovodstvu, MRS i HSFI. Najvažnija područja primjene računovodstvenih politika jesu područje dugotrajne imovine i amortizacije, područje zaliha, područje rezerviranja te područje priznavanja prihoda i otpisa potraživanja. Kod svih spomenutih područja računovodstvene politike omogućavaju se alociranje ukupnog rezultata po obračunskim razdobljima onom dinamikom koja odgovara poslovnoj politici poslovnog subjekta. Iz tog razloga utjecaj računovodstvenih politika na izgled financijskih izvještaja, kojima se prikazuje financijski položaj i uspjeh poslovanja, može u kraćem vremenu biti važan, dok dugoročno gledano taj utjecaj ne postoji.