Nezaposlenost je pojam kojim se obuhvaća jedan dio radno sposobnog stanovništva koji nije u mogućnosti zaposliti se, odnosno pronaći posao u skladu sa svojim ostvarenim kvalifikacijama, odnosno obrazovanjem i svojim sposobnostima i vještinama. U Hrvatskoj, nezaposlenom osobom smatra se osoba koja je prijavljena na Hrvatski zavod za zapošljavanje i koja zadovoljava sve kriterije koji su definirani Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Slijedom toga, nezaposlenim osobama smatraju se sve osobe koje su sposobne ili djelomično sposobne za rad, u dobi od 15 do 65 godina koje nisu u radnom odnosu, aktivno traže posao i raspoložive su za rad i dr. uvjeti propisani Zakonom. Stopa nezaposlenosti je postotni udio nezaposlenih u aktivnom stanovništvu, odnosno radnoj snazi. U teoriji i praksi, svaka zemlja koja posjeduje kvalitetan ljudski potencijal i pri tome ga optimalno koristi smatra se bogatom. Mnoštvo je pozitivnih učinaka od obrazovanja, od povećanja dohotka za pojedinca pa sve do raznih oblika društvenih koristi. Porast obrazovanja utječe na niže stope nezaposlenosti kod osoba koje imaju viši ili visoki stupanj obrazovanja. Osim toga, sustav obrazovanja nudi dodatne prilike za sve, bilo siromašne ili nezaposlene. Ti bi ljudi obrazovanjem stekli neke nove vještine i kvalifikacije što bi u konačnici moglo rezultirati njihovim zapošljavanjem. Slijedom toga, obrazovanje se smatra prioritetom ekonomske politike, a bržim ustrojem i porastom formalnog i neformalnog obrazovanja može se u velikoj mjeri utjecati na smanjenje nezaposlenosti.