Organizacije se svakodnevno suočavaju s fenomenom promjene. Globalizacija poslovanja, brzi tehnološki razvoj, informatizacija društva te sve veće ekonomske, socijalne i političke nejednakosti zahtijevaju od organizacija duboke promjene u načinu razmišljanja te međusobnog odnošenja ljudi koji u njima djeluju. Promjene upućuju organizacije na odbacivanje statusa quo i oblikovanje učećih organizacija kako bi se novostvorene tržišne situacije pravilnim korištenjem znanja pretvorile u prilike za razvoj, rast i općenito preživljavanje u tržišnim uvjetima. Peter Senge, jedan od najznačajnijih autora koji su se bavili učećim organizacijama, definira iste kao organizaciju koja pojednostavljuje proces učenja svim svojim članovima i konstantno transformira sebe samu u cilju ostvarenja superiornih performansi. Organizacije koje prepoznaju sposobnosti za učenje na svim razinama te pronađu način kako potaknuti ljudsku predanost, moći će se okarakterizirati kao uspješne organizacije koje će napredovati u budućnosti, što se kontinuirano potvrđuje u poslovnoj praksi. Za organizacije je bitno prepoznati da njihov opstanak ovisi o pribavljanju, razvijanju i implementaciji znanja u svakodnevno poslovanje budući da im ono omogućava uživanje blagodati konkurentske prednosti. Naime, znanje je temelj stvaranja učećih organizacija i element putem kojeg odgovaraju na promjene u okruženju. Njegova pravilna implementacija i efikasno upravljanje njime krucijalni su za ostvarivanje konkurentske prednosti. Empirijskim istraživanjem unutar rada operacionalizirane su ideje Petera Sengea. Odnosno, u praksi je ispitano na koji način i koliko se provodi pet disciplina koje je autor naveo kao sastavni dio svake učeće organizacije – osobno usavršavanje, prepoznavanje mentalnih modela, timsko učenje, zajednička vizija te sustavno razmišljanje.