Konkurencija je danas najbitniji čimbenik koji utječe na uspješnost poslovanja poduzeća. Svako poduzeće bi na određen način trebalo biti konkurentno na tržištu kroz diferencijaciju svojih proizvoda i usluga ili neki drugi način postizanja konkurentske prednosti jer je to jedini način opstanka na tržištu. Financijska, a potom i ekonomska kriza, koja je zahvatila svijet prošlih godina, dublja je i dugotrajnija nego što se očekivalo. Kao malo, otvoreno gospodarstvo i Hrvatska dijeli sudbinu globalne kontrakcije rasta. Stope smanjenja industrijske proizvodnje, potrošnje, međunarodne trgovine te priljeva kapitala već su početkom godine bile dvoznamenkaste, a brzina refleksije tih kretanja na tržište rada i porast nezaposlenosti uspoređuju se u svijetu s krizom pedesetih godina 20. stoljeća. Posljedice na naš izvoz vidljive su u dvoznamenkastim stopama smanjenja; priljev stranih ulaganja je prepolovljen, a zbog smanjene raspoloživosti kapitala i investitora, koji nisu skloni riziku, upitno je čak financiranje postojećih aktivnosti. Iako je rješavanje postojećih gorućih pitanja i upravljanje krizom itekako legitimna briga hrvatske vlade, strukturne ranjivosti hrvatskoga gospodarstva zahtijevaju ubrzavanje višegodišnjih napora da se poveća dugoročna konkurentnost gospodarstva. Štoviše, upravo će odlučnost i brzina provedbe strukturnih reformi koje vode k povećanju konkurentnosti ublažiti recesiju i odrediti brzinu oporavka te ubrzanje konvergencije nakon što se tržišta oporave. Dosadašnja postignuća, kojih je mnogo, nikako ne treba uzeti bezrezervno zato što su izazovi pred Hrvatskom veliki.