Ekonomija dijeljenja je inovativni poslovni model koji omogućava zajedničku potrošnju dobara putem digitalnih platformi, a od samih početaka primjene generira velike prihode i bilježi kontinuirano sve veće stope rasta privlačeći pritom pozornost brojnih subjekata ekonomske razmjene. Budući kako je usko povezana s konceptom kolaborativne potrošnje koji omogućava potrošnju roba i usluga kroz aktivnosti dijeljenja, iznajmljivanja ili razmjene, u sektoru transporta može se primijeniti na aktivnosti dijeljenja vožnje ili samog prijevoznog sredstva što pojedincima dopušta mogućnost odabira između različitih vrsta i oblika prijevoza. Iako je dijeljenje vožnje, posebice u slučaju Ubera, privuklo mnogo medijske pozornosti i rasprave u društvu, nedostaje relevantnih istraživanja o glavnim odrednicama ekonomije dijeljenja u sektoru transporta. Stoga je jedan od aspekta ovog rada bio analizirati pokretače ekonomije dijeljenja, njene utjecaje na različite aspekte ljudskog života te koristi od primjene takvog poslovnog modela. Cilj ovog rada bio je definirati pojam ekonomije dijeljenja s posebnim osvrtom na sektor transporta te u sklopu primarnog istraživanja analizirati utjecaj ekonomije dijeljenja na promjene u transportnom ponašanju starije populacije. Budući da u Republici Hrvatskoj nije provedeno istraživanje na danu temu, radi usporedbe podataka istovremeno je ispitana mlađa populacija. Rezultati istraživanja pokazali su kako većina starije populacije ne koristi usluge dijeljenja vožnje već preferira usluge tradicionalnih taksija, za razliku od mlađe populacije koja najčešće koristi usluge Ubera.