Svaka zemlja na svijetu oslanja se na vanjskotrgovinsko poslovanje ukoliko želi ostvariti gospodarski rast i razvoj. Kako bi ostvarila razmjenu na svjetskom tržištu država prvo mora definirati vlastitu politiku i određene elemente zaštite, tj. zaštitne mjere kojima će kontrolirati uvoz i izvoz. Najpoznatija mjera zaštite je carina, a uz nju postoje i ostali necarinski instrumenti kojima se regulira poslovanje. Kao i mnoge druge zemlje, Republika Hrvatska je država sa malim nacionalnim gospodarstvom te ima potrebu za razvijanjem jače gospodarske suradnje sa inozemstvom kako bi ostvarila što bolje ekonomske učinke. U radu su detaljnije opisani određeni učinci te njihova uloga u trgovinskoj politici. Pristupanjem Europskoj uniji u Hrvatskoj je došlo do reorganizacije carinskog sustava zbog ukidanja granica s ostalim zemljama članicama, a rezultat toga je ušteda vremena prilikom transporta, smanjeni troškovi kontrole te brži transport ljudi i roba. Ulaskom na tržište EU Hrvatskoj se otvaraju brojne mogućnosti plasmana domaćih proizvoda što će potaknuti domaću proizvodnju i rast gospodarstva, dok će potrošači dobiti jeftinije i kvalitetnije proizvode koji su im ranije bili izvan dosega.